ISTINITA PRICA :) :))))))

Ona je djevojka iz studenskog doba, ima tri sestre. Bila je
veoma marljiva tokom studiranja, poznata po lijepom moralu i
dobrom odgoju. Sve prijateljice su je voljele i težile približiti joj se
zbog istaknute prednosti.
Ona kazuje sljedeću priču: Jednog dana sam izišla na kapiju
fakulteta. Ispred mene se našao mladić potištenog i skrušenog
lika. Gledao me je kao da se znamo. Nisam mu pridavala nikakvu
važnost. Išao je za mnom i govorio tihim skoro dječijim glasom:
„Ljepotice, želim se oženiti tobom… Posmatram te duže vrijeme,
vidio sam tvoj moral i odgoj.“ Žurila sam koliko su me noge nosile.
Znoj me blio. Nikada prije nisam bila izložena nečemu sličnom.
Stigla sam do stana iznurena i izgubljena. Razmišljala sam o ovom
slučaju i čitave noći, od straha i uznemirenja, nisam zaspala.
Narednog dana, sam ga ponovo zatekla pred ulazom na
fakultet. Opet je ponovio jučerašnje riječi i pratio me cijeli dan. To
se završilo kratkim pismom koje me sačekalo pred kućnim vratima.
Dvoumila sam se da li ga uzeti ili ne. Ipak sam ga uzela, drhteći,
otvorila i pročitala. Bilo je puno izliva ljubavi, zanosa i izvinjenja za
doživljene neprijatnosti. Iscijepala sam i bacila. Odmah zatim mi
je, zazvonio telefon. Isti mladić. Obraćao mi se umiljato pitajući
da li sam pročitala pismo. Rekla sam mu: „Ako se ne urazumiš,
obavijestit ću porodicu, a onda teško tebi!“ Za neki sahat me je
iznova pozvao i počeo pravdati da su mu namjere plemenite, da se
želi smiriti i oženiti. Bogat je, sagradit će mi dvorac i ispuniti sve
želje… Jedihnik, niko iz porodice mu nije živ.
Srce mi je osjetilo blagost, upustila sam se u razgovor. Počela
sam iščekivati telefonski poziv svakog trena. Po izlasku s fakulteta,
razgledala sam okolo ne bih li ga vidjela, ali bezuspješno.
Jednog dana sam izišla sa fakulteta i zatekla ga pred sobom.
Obradovala sam se. Počeli smo izlaziti i njegovim autom šetati
kvartovima grada. Imala sam osjećaj da mi je volja ukradena, da
sam nemoćna razmišljati. To osjećanje mi je iščupalo srce iz tijela.
Vjerovala sam mu sve što je govorio, a posebno kada je rekao
da ću biti njegova jedina žena i da ćemo u sreći i miru živjeti pod
jednim krovom. Vjerovala sam mu kada je govorio da sam njegova
princeza. Kada god bih čula te riječi, bezgranično bih letjela
maštom.
Jednoga dana, jednog crnog dana, - život mi se srušio,
budućnost mi je uništena, obrukana sam pred ljudima... Izišli smo
kao i obično, poveo me u stan. Sjedili smo zajedno. Zaboravila
sam Poslanikove, s.a.v.s., riječi: „Ne osami se čovjek sa ženom,
a da treći ne bude šejtan.“Ali, šejtan mi je opsjeo srce, ispunio
ga slatkorječivim riječima. Sjedeli smo i gledali se. Zatim nas je
prekrio prekrivač džehennemske kazne. Jedino sam znala da sam
žrtva. Izgubila sam najdostojanstvenije što sam imala. Ustala sam
kao luda!
- Šta sam uradila?!
- Ne boj se, ti si moja žena.
- Kako sam tvoja žena, kada nismo sklopili brak?
- Sklopit ćemo ga ubrzo.
Otišla sam kući teturajući. Noge me nisu pitale, vatra se
rasplamsava tijelom. Bože, šta sam uradila?! Dunjaluk je potamnio.
Žestoko sam plakala. Ostavila sam studije, sve je došlo do najcrnje
granice. Niko iz porodice nije uspio saznati šta se dešava sa mnom.
Ali, oslonila sam se na nadu da će me oženiti.
Prolazili su dani, jedan za drugim, a ja kao da sam nosila brda.
Šta će se sada dogoditi? Bilo je to iznenađenje koje mi je srušilo
život… Telefon je zazvonio, duboki muški glas mi je rekao: „Želim
te vidjeti zbog važne stvari.“ Obradovala sam se, jer sam mislila da
je ta važna stvar planiranje vjenčanja.
Kada sam ga susrela, na licu sam mu primjetila tragove
grubosti. Iznenadio me riječima: „Prije svega, nemoj se nikada
nadati braku. Želim da živimo zajedno bez ikakvih obaveza.“ Bez
osjećaja sam podigla ruku i jako ga ošamarila, umalo mu varnice
nisu izbile iz očiju. Rekla sam mu: „Mislila sam da ćeš ispraviti
grešku. Ali, vidim da si bezvrijedan i nemoralan čovjek!“ Zatim
sam ubrzano izišla iz auta plačući. On mi reče: „Sačekaj trenutak.“
U ruci je držao video kasetu, podigao je krajevima prstiju i rekao
mi: „Ovom kasetom ću te uništiti.“ Upitala sam ga šta se nalazi na
njoj, a on me pozvao da zajedno pogledamo i kazao da će to biti
iznenađenje. Pošla sam s njim i vidjela snimak svega što se među
nama dogodilo.
Zavapila sam: „Uhodo, špijunu! Šta si uradio?“ Reče mi da
su kompjuterske kamere, skrivene iznad nas, snimile svaki pokret
i dodir. Još mi je rekao: „Ova kaseta je oružje kojim ću te uništiti
ili ćeš biti pod mojom upravom i komandom.“ Počela sam vrištati i
plakati, jer to nije samo moj problem, već čitave porodice, ali on je
bio uporan.
Na kraju sam postala njegova robinja. Bila sam mu u rukama.
Vodio me je od čovjeka do čovjeka uzimajući novac.
Zaglibila sam, život mi je postao prostitucija. Porodica nije
ništa ni slutila. Imali su potpuno povjerenje u mene.
Kaseta se proširila, došla je do jednog amidžića problem je
eskalirao. Roditelji i čitava porodica su saznali. Sramota se proširila
svim sokacima našeg mjesta. Pobjegla sam da bih se zaštitila i
sakrila od prezirnih pogleda.
Saznala sam da su roditelji i sestre prešli u drugi grad, s njima i
sramota koja ih je pratila. Na sijelima se prepričavao moj događaj.
Kaseta je kružila od mladića do mladića. Živjela sam s
prostitutkama u sramoti i poniženju. Ovaj mladić je bio uzrok
uništenja brojnih porodica i rušenja budućnosti brojnih djevojaka
u cvijetu života.
Odlučila sam se osvetiti. Jednog dana je pijan ušao kod
mene. Iskoristila sam priliku i ubola ga nožem. Ubila sam Iblisa u
ljudskom liku. Oslobodila sam ljude njegovog zla. Sada se nalazim
iza zatvorskih rešetaka i kušam gorčinu poniženja i harama. Kajem
se zbog ružnog života i onoga što sam u njemu činila.
Kad god se sjetim video kasete, pričinjava mi se da me kamere
proganjaju na svakom mjestu. Ovu priču sam napisala kao opomenu
i poruku svakoj djevojci koja ide za blistavim riječima ili pismima
punim ljubavi i zanosa. Sestro, čuvaj se telefona, čuvaj se… Postavi
ispred sebe sliku moga života koji je u potpunosti uništen. Uništena
je i moja porodica. Moj otac, koji je umro ponižen, na samrti je
ponavljao:
„Dovoljan mi je Allah i divan je On zaštitnik. Srdit sam
na tebe do Sudnjega dana!“