SJECANJE....

"A noc je bila ono cega se najvise bojala. Donosila je sa sobom njoj dobro znana cudovista: Sjecanje, Tugu, Bol i Nostalgiju. U mirnoj kopreni tisine, obavila bi se oko nje i pustila simfoniju od koje vrijeme kao da zastane, a srce se stegne u pokusaju da zaboravi. I to se nikada ne desi. Uvijek se u to doba sjeca svega. A on je prvi na tapeti. I sve tada ima manje smisla, i sve tada izgleda nestvarno i daleko. Sve se tada cini kao san, a nije bio. I to je ono sto tada najvise zaboli. Shvacanje da je to jednom bilo i da nece biti vise.
I tako svaku vecer, oni dolaze, ona place. A sto i drugo moze...ne moze ih izbjeci, to nikako. Donosit ce joj ga svaku vecer, do kraja njenog zivota. I to je jedna od onih tuznih istina s kojima se tesko miri. Imala, izgubila i zauvijek se sjecala.