- SELMA
- Broj komentara : 119
Reputacija : 0
Join date : 2010-06-22
Putem sna......
Fri Mar 15, 2013 4:04 pm
U jednoj od onih noci dok sam gazeci nebesku rijeku bila izgubljena u strahovima stavih srce u vjetar njegove blizine i umjesto treperavih, ponekad varljivih ociju neba, ispred mene se prosu svjetlosni put ka svitanju.
Izadzoh iz tame noci
zakoracih u svitanje sna
otvorih okna srca i upitah se
Tko sam?
Jedan covjek stoji i gleda more i mjesecinu kako se kupa u tom beskraju. Tamna silueta muske ljepote i zrcaljenje tuge u ocima boje sna. Izmedju covjeka i mora po pjescanom zalu, kao sjenka satkana od mjesecine, netko hoda. Cuvarica Lunina hrama izroni iz drevnog sna i saputom vjecnosti odsvira sonatu od svjetlosti. Zena duge crne kose zastade na tren i ogleda se u ocima boje sna. Dokotrljala kapljica neke cudesne vode se iskrila na njenom licu. Suza kapnu na njegov dlan i pretvori se u izvor iz kojeg potece ljubav.
I vise nisam bila samo ja
postadosmo ti i ja.
Razbili smo tisinu noci
probudzenim
jos neostvarenim zeljama
dok je vjetar pjevao baladu
o ljudskim ceznjama,
a zvijezde sutjele o neostvarenim snovima.
Koracali su zajedno plazom covjek ociju boje sna i zena duge crne kose. Velika rijeka bez povratka je ispirala pred njima ostatke soli na svjetlucavom pijesku zivota. U tragovima njihovih stopala se kupalo tek nasluceno jutro novog budjenja.
Izadzoh iz tame noci
zakoracih u svitanje sna
otvorih okna srca i upitah se
Tko sam?
Jedan covjek stoji i gleda more i mjesecinu kako se kupa u tom beskraju. Tamna silueta muske ljepote i zrcaljenje tuge u ocima boje sna. Izmedju covjeka i mora po pjescanom zalu, kao sjenka satkana od mjesecine, netko hoda. Cuvarica Lunina hrama izroni iz drevnog sna i saputom vjecnosti odsvira sonatu od svjetlosti. Zena duge crne kose zastade na tren i ogleda se u ocima boje sna. Dokotrljala kapljica neke cudesne vode se iskrila na njenom licu. Suza kapnu na njegov dlan i pretvori se u izvor iz kojeg potece ljubav.
I vise nisam bila samo ja
postadosmo ti i ja.
Razbili smo tisinu noci
probudzenim
jos neostvarenim zeljama
dok je vjetar pjevao baladu
o ljudskim ceznjama,
a zvijezde sutjele o neostvarenim snovima.
Koracali su zajedno plazom covjek ociju boje sna i zena duge crne kose. Velika rijeka bez povratka je ispirala pred njima ostatke soli na svjetlucavom pijesku zivota. U tragovima njihovih stopala se kupalo tek nasluceno jutro novog budjenja.
Permissions in this forum:
Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu