POUCNE ISLAMSKE PRICE

Tri brata

Zivio jedan covjek zajedno sa svoja tri brata. Jedan dan dodje mu iznenadna vijest da mora ici na jedan tezak put. Covjek se zabrinu, pa se obrati jednom bratu, da mu pomogne na tom putu, ali mu brat rece da mu ne moze pomoci, da on ima svoj zivot i svoje obaveze.

Covjek se obrati drugom bratu, pa mu ovaj rece da mu ni on ne moze puno pomoci. Na kraju vidjevsi da mu nema pomoci od ova dva brata, covjek se obrati trecem bratu, sa istom molbom, pa mu treci brat rece: "Ja sam s tobom uvijek bio i nisam te napustao, tako da cu i ovaj put krenuti sa tobom".

Tada rece covjek: "Ja sam od sve brace najmanje mislio na tebe i najmanje sam ti paznje poklanjao, a sad me ova dva brata ostavise. Eh, da sam bogdo ranije znao da si mi tako dobar prijatelj, vise bi se brinuo o tebi."

Ovome covjeku je , u stvari, dosla smrt i to je taj teski i iznenadni put na koji je morao ici.

Njegov prvi brat je njegova familija, drugi brat je njegov imetak a posljednji brat su njegova djela.

Rekao je Allahov Poslanik Muhammed saws: "Umrlog (na dzenazi) prate tri stvari: njegova porodica, njegov imetak i njegova djela. Dvoje se vraca, a jedno ostaje sa njim, vracaju se porodica i imetak, a s njim ostaju njegova djela".

“Svako živo biće će smrt okusiti, i Nama ćete se poslije vratiti.”

(Kur’an, sura Pauk, ajet 57.)

* * *

Kralj i Melek smrti


Vehb ibn Munebbeh kazao je slijedeću priču. Odluči kralj jednom običi svoje kraljevstvo. Naredio je da mu se donese otmjena odjeća ali mu se ne svidi te je vrati iščući drugu. Tako je tražio novu i novu sve dok mu ne donesoše onu koja mu se najviše svidi.

Potom naredi da mu dovedu konja. Predivan konj bi doveden al' mu se ne svidi te mu dovodiše jednog po jednog dok ne izabra najboljega. Zajaha ga.

Prokleti šejtan raspalio je oholost i taštinu u njemu te kralj odjaha gordo, u pratnji dvorana, pomoćnika i oružnika; bijaše to veličanstvena svita. Al' kralj ih previše omalovažavaše da bi na njih pažnju obraćao.

Jašući, kralj naiđe na ostarjeloga čovjeka, obućenoga u dronjke, koji ga pozdravi al' mu kralj ne otpozdravi. Nato, starac prihvati uzdu konja. Kralj na to pobijesni i prijeteći reče mu: “Nosi se! Kako se usuđuješ držati uzde moga konja!”

Starac odgovori: “Imam nekog posla s tobom.” Kralj odgovori: “Strpi se dok se vratim i sjašem; tada ću te moći saslušati.” “Moram ti nešto sada reći”, starac reče i snažno povuće uzdu i prekide je. “Šta hoćeš?”, upita kralj. Starac odgovori: “To je tajna, moram ti šapnuti na uho.” Kralj se pognu a starac mu reče: “Ja sam Azrail (melek smrti), došao sam uzeti ti dušu.”

Kralj, naravno, problijedi: “Možeš li mi dati malo vremena, da odem kući, susretnem svoje ljude i organiziram oproštaj?” Melek odgovori: “Ne, neće ti se dati vremena. Nikada više nećeš sresti svoje podanike.” Rekavši ovo, melek mu uze dušu iz tijela te se kralj sruši na tle poput klade.



Pobožni čovjek i Melek smrti


Nakon toga, Melek smrti ode jednome mu’minu (vjerniku) koji se takođe spremao na putovanje. Azrail mu nazva selam a ovaj mu odgovori. Potom Melek reče: “Želim ti nešto šapnuti na uho.” Pa mu reče: “Ja sam Azrail, melek smrti.” Čovjek reče: “Dobro mi došao! Allah te blagoslovio! Jer napokon si došao, a toliko te čekah. Od svih osoba koje su daleko od mene tebe najnestrpljivije očekivah.” Melek reče: “Idi i dovrši stvar zbog koje si namjeravao poduzeti putovanje.” “Radije bih susreo mog Allaha, radije to nego bilo šta na svijetu!” Melek odgovori: “Izaberi sebi bilo koje stanje u kojemu želiš da te smrt zadesi i tada ću ti uzeti dušu.” Čovjek na to reče: “Prepuštam to tebi.”

“Naređeno mi je da te poslušam, da uradim kako ti narediš”, reče melek. “E kad je tako, dopusti mi da uzmem abdest i da zanijetim (nakanim) namaz; kada se spustim na sedždu mome Gospodaru, uzmi mi dušu.”

Tako, pobožni čovjek klanjaše, spusti se na sedždu a duša mu napusti tijelo.



Ibrahim, alejhisselam, i Melek smrti



Tako je strašan izgled Azraila, alejhisselam, kada dođe nevjernicima uzeti dušu da ni najjači čovjek to ne može izdržati.

Prenosi se da je hazreti Ibrahim, alejhisselam, zamolio Azraila, alejhisselam, da mu se pokaže u liku u kojemu dolazi nevjernicima uzeti dušu. Azrail ga upozori da to ne može ni najjači čovjek podnijeti ali Ibrahim, alejhisselam, na tome insistiraše.

Melek mu reče da se okrene te hazreti Ibrahim to i uradi. Potom reče: “Sada pogledaj”, i Ibrahim, alejhisselam, se okrenu. Kada je vidio – najstrašnijega diva, poput neke figure u crno odjevene, tamne, dugokose, nakostriješene, odvratnoga osmijeha s vatrom koja šiklja iz usta i nosa.

Ibrahim, alejhisselam, ne mogaše to izdržati te se onesvijesti. Kada se povratio, Azrail, alejhisselam, uze svoj prirodan oblik. Hazreti Ibrahim reče: “Makar i ne bilo drugih razloga za strah, sam susret s Azrailom za nevjernike je dovoljna kazna.”

Potom Ibrahim, alejhisselam, zatraži od Azraila, alejhisselam, da mu se pokaže u liku u kojemu se javlja vjernicima kada im dođe uzeti duše. Nakon što mu se Azrail, alejhisselam, pokaza, hazreti Ibrahim reče: “Kada ne bi bilo drugoga razloga za radost, vjernicima je susret s Azrailom, alejhisselam, dovoljna nagrada.”



Posjeta Meleka smrti za vrijeme žalosti



Hasan Basri veli: “Kada osoba umre a njeni se ukućani okupe i počnu stenjati i plakati, Melek smrti stane na vrata i kaže im:

‘Nisam ga otkinuo od njegovih najdražih (već je pojeo sve svoje porcije na Ovome svijetu), niti sam mu skratio život. Naređeno mi je da u ovu kuću dolazim i uzimam ukućanima duše jednu po jednu sve dok niko živ ne ostane.’ ”

Hazret Hasan Basri kaže: “Tako mi Allaha dragog, kada bi oni koji tuguju mogli tada vidjeti Meleka smrti i čuti šta priča, zaboravili bi preminuloga i zabrinuli se za sebe.”

Ljubav i nepažnja

Neki čovjek je bio puno zaljubljen u svoju ženu. Ona je imala bjelilo u oku, a čovjek od prevelike zaljubljenosti i ljubavi nije primijetio postojanje ove mahane. Kada je njegova ljubav počela splašnjavati i slabjeti rekao je ženi: "Otkad se pojavilo to bjelilo u tvom oku?" Žena je odgovorila: "Odonda od kada je tvoja savršena ljubav počela slabjeti."
Poslanik, a.s., kazao je: "Ljubav učini čovjeka slijepim i gluhim." Dakle, ljubav učini čovjeka slijepim da bi vidio nedostatke voljenog i gluhim da bi čuo prijekor upućen njegovoj ljubavi. (9, 269)

SABAHSKI EZAN
"Nemoj spavati dok ne klanjaš sabah."Mršteći se odgovorih joj: "Imam još čitav sat vremena do zore. Ovo je bio tek prvi sabahski ezan."
Imala sam sestru koja je većinu svog vremena provodila u ibadetu. Stalno je učila Kur´an. Ako bih je tražila, mogla bih je naći na mjestu na kome je obavljala namaz. Vidjela bih je na ruku'u, ili na sedždi ili kako, podignutih ruku prema nebesima, upućuje dove Gospodaru nebesa i Zemlje. Takva je bila jutrom i večeri, kao i sredinom noći, te dok bi obavljala noćni namaz. Nije napuštala ibadete, niti se zamarala. Ja sam joj sušta suprotnost. Pratila sam modne časopise i gubila vrijeme čitajući knjige o romantičnim ljubavima mladih ljudi. Veliki dio svog slobodnog vremena posvećivala sam video-kasetama i televiziji.Tog jutra, veoma važnog za mene, ugasila sam video-rekorder nakon tri sata gledanja raznih filmova. U tom trenutku začuh sabahski ezan koji razli svoj zov sa munare obližnjeg mesdžida. Glas mujezina je odzvanjao kroz sabahski sumrak pozivajući na djelo koje je vrednije od spavanja. Međutim, pored toga, legoh u postelju.Do mene je došao topli glas moje sestre Munevere: "Nemoj spavati dok ne klanjaš sabah."Mršteći se odgovorih joj: "Imam još čitav sat vremena do zore. Ovo je bio tek prvi sabahski ezan.""Dođi i sjedi pokraj mene," reče mi šapatom kojim je govorila otkako ju je opaka bolest bacila u postelju. Osjećajući iskrenost i dobrotu njena glasa, odazvah se njenom pozivu: "Evo, sjela sam. Šta želiš?"
Tihim glasom proučila je ajet: "Svako živo biće će smrt okusiti i samo na Sudnjem danu dobit ćete u potpunosti plate vaše..." (Kur'an).Nakratko je zastala, a zatim me upita: "Da li vjeruješ u smrt?Odgovorih: "Naravno da vjerujem.""Da li vjeruješ da ćeš polagati račun za svaki mali i veliki grijeh?"Rekoh: "Naravno, ali Allah je Milostiv i mnogo prašta, a isto tako i život je dug."Začuđena naivnošću moga odgovora reče: "O, sestro! Zar se zaista ne bojiš iznenadnog dolaska smrti?! Zar nisi vidjela Mejru koja je bila mlađa od tebe, a preselila je u saobraćajnoj nesreći?"Počela mi je nabrajati i druge slučajeve ljudi kojima je smrt došla u njihovoj mladosti, rekavši na kraju: "Smrt ne poznaje godište čovjeka. Godine nisu mjerilo smrti."
Odgovorih joj preplašeno, jer je njena soba bila u mraku: "Znaš da se bojim mraka i još me plašiš smrću. Mislila sam da ćemo govoriti o putovanju u toku ovog godišnjeg odmora."
Iznenada njen glas postade promukao, tako da mi je srce zadrhtalo."Vjerovatno ću ove godine ići na dalek put... na drugo mjesto... možda, o, Lejla... životi su u Allahovoj ruci..." Puno je plakala. Pomislila sam na njenu opaku bolest i na činjenicu da su doktori tajno skrenuli pažnju mome ocu da ona vjerovatno neće još dugo živjeti. Međutim, ko ju je obavijestio o tome... ili je to ona pretpostavljala?Upitala sam je: "Šta ti je? O čemu razmišljaš?"
Progovorila je ovaj put snažnim glasom: "Možda misliš da ovo govorim zato što sam bolesna? Nikako! Možda ću duže živjeti od onih koji su zdraviji od mene. Dokle ćeš ti živjeti? Možda još 20 godina...ili 40. A šta onda? Među nama nema razlike, jer ćemo svi krenuti na dalek put i ostaviti ovaj dunjaluk da bismo ušli u Džennet ili vatru. Zar nisi čula govor Allaha, s.v.t.:"... i ko bude od vatre udaljen i u Džennet uveden - taj je postigao ono što je želio."

Dok sam odlazila od nje, u ušima mi je odzvanjao njen glas: "Neka ti Allah ukaže na pravi put...nemoj zaboraviti namaz..."Osam je sati ujutro. Čujem kucanje na vratima. Ovo nije uobičajeno vrijeme mog buđenja. Čujem plač, tužne glasove. Sva uplašena pitam: "Šta se desilo?"Uskoro saznadoh da se Muneverino stanje pogoršalo i da je otac otišao s njom u bolnicu."Allahovi smo i Njemu se vraćamo!" odzvanja po kući.
Majka uči dove: "Allahu, olakšaj Muneveri. Uvijek je bila dobra i pokorna kći. Nikada je nisam vidjela da gubi vrijeme." Nije mogla sakriti suze. Sa zalaskom sunca tog tužnog dana zavlada tišina u našoj kući. Ubrzo počeše dolaziti rođaci i prijatelji. Glasovi se pomiješaše. Kuća je sve punija.
Ali, ja znam samo jedno - Munevera je umrla. Nisam više mogla razlikovati one koji su došli. Ne znam ni šta su govorili. Misli su mi kružile kao talasi po uzburkanom moru: "O, Bože! Gdje sam to ja? Šta se događa?" Nisam bila u stanju više ni da plačem. Obavijestiše me da otac želi da se posljednji put oprostim sa sestrom. Poljubila sam njeno hladno čelo. Dok sam je gledala ispruženu na smrtnoj postelji, samo bih se sjećala riječi koje mi je često navodila:
"...I noga se za nogu savije. Tog dana će Gospodaru tvome priveden biti."
Te večeri sam dugo sjedila na mjestu gdje bi ona obavljala namaz. Tada sam se sjetila koliko su je brinule moje brige. Sjetila sam se ko bi pomogao u otklanjanju mojih problema, ko je dovio Allahu za moju uputu, čije su oči suzile dok bi mi duge noći skretala pažnju na smrt i polaganje računa.
Allahu se utječemo i od Njega pomoć tražimo. Ovo joj je prva noć u kaburu. "Molim Te, Bože, smiluj joj se i osvijetli joj kabur. Ovo je Mushaf iz kojeg je učila, a ovo je njena sedžada. Tu je i njena prelijepa haljina za koju mi je rekla da će je čuvati za svoga muža kada se uda."
Sjetila sam se nje i grčevito sam zaplakala nad izgubljenim danima. Molila sam Allaha da mi oprosti ono što je prošlo i da mi se smiluje. Molila sam Allaha da je učvrsti u kaburu kao što je i ona molila.
Odjednom upitam samu sebe:
"Šta bi bilo da sam ja ta koja je umrla? Šta bi bila moja sudbina? Da li Džennet ili vatra?" Nisam smjela tražiti odgovor na ova pitanja zbog straha koji me obuzeo. Suze su lile još jače.
"ALLAHU EKBER!!! ALLAHU EKBER!!!"
Čula sam sabahski ezan. Ovaj put ga nisam zanemarila. Dok sam ponavljala mujezinove riječi, osjećala sam smirenost u duši. Ogrnula sam svoj ogrtač i ustala da klanjam sabah. Klanjala sam namaz kao onaj koji se oprašta od dunjaluka. Klanjala sam namaz kao što ga je i moja sestra klanjala. To joj je bio posljednji namaz.
Od tada, kada osvanem, ne očekujem da ću zanoćiti, a kada zanoćim, ne očekujem da ću osvanuti.
Hvala Allahu, Uzvišenom.

--------------------------------------------------------------------------------

Suze na svadbi - Gdje je moja majka?
Soba se polahko puni ženama. Svaka se selami sa mnom i dovi za bereket.
"Allah te blagoslovio i svaku ti blagodat dao! Allah vas sjedinio u dobru!"

Svaka dovi za blagoslov i dobro potomstvo. Nakon nekoliko minuta ostajem sama prizivajući daleku prošlost. Suza neprimjetno skliznu iz moga oka. Sjetih se majke kako moli Allaha, dž.š., da mi da dobrog muža. Kao u snu vratih se unatrag prelazeći u mislima duge godine.

Jutro tog dana. Gdje mi je majka? Gdje je otišla? I ako imam samo pet godina, moj glas je odjeknuo u sobi. Ponovih pitanje: gdje mi je majka? Odgovaraju mi samo moje suze. Neko dodade slabim glasom, isprekidanim plačem: "U džennetu je ako Bog da."Toga dana nisam znala ko jače plače. Moj trogodišnji brat, ljudi oko nas ili ja. Uhvatih brata za ruku i krenuh u potragu za majkom. Naše male nožice se začas zamoriše od trčanja tamo-amo. Popeli smo se na sprat. Otvorili vrata svih soba. Razgledali kuhinju. Uprkos našem trudu, ne nađosmo je. Tada se uvjerih da majka nije u kući, pa zagrlih brata i zaplakah. Gdje je nestala?

Napokon se sjetih sva radosna. Preostalo je jedno mjesto na kojem je nismo tražili. Staro drvo. Oduvijek je voljela da sjedi u njegovoj sjenci. Potrčasmo niz stepenice. Brat pade nemoćan da me stigne. Međutim, na kraju ugledasmo samo drvo. Uzalud smo gledali u široku krošnju i prostor koji je zahvatio njen ugodan hlad. Majke nema ...

Odjednom začuh dozivanje muškaraca. Ubrzo prođoše ispred nas noseći nešto na ramenima. Brat me upita šta to nose. Odgovorih mu, sa dječijom bezazlenošću: "Ovo je nešto teško jer svi zajedno učestvuju u nošenju."Ne znadoh tog trenutka da je to, ustvari, moja majka. A da sam znala, uhvatila bih se za nju i ne bih je pustila da ode.

Muškarci nestaše. Glasovi utihnuše i zavlada tišina. Brat i ja sjedosmo igrajući se na zemlji, u hladu drveta, kao onda kada je naša majka bila tu, u blizini. Ovo je bio prvi puta da smo izašli u bašču bez obuće, a da nas niko nije opominjao. Igrali smo se u tišini sve dok ne dođe jedna od mojih rodica i ne uvede nas unutra.

Osvanu i novi dan. Ponovismo našu jučerašnju potragu zavirujući na svako mjesto. Sva iznemogla rekoh bratu koji je plakao: "Vratiće se ona, vratiće se!" Moja stara nana dotrča privučena našim plačem. Zagrli me i osjetih njenu suzu na mojoj kosi.

Još uvijek se sjećam onoga dana kad smo posjetili majku u bolnici. Otac me donio do njena kreveta govoreći: "Došla je Aiša." Zagrlila me i poljubila, kao i moga brata. Suze su joj lile niz lice dok je stiskala moje ručice. Ljubila ih je tako snažno da mi je to i danas u sjećanju. Posljednje riječi koje sam čula od nje su bile: "Ostavljam vas Allahu koji ne iznavjerava ono što Mu se povjeri." Zatim žestoko zaplaka pokrivajući lice. Izađosmo iz njene sobe uplakani.

Prođe pet godina od tada. Toga dana vratih se sa bratom kući nakon posjete našoj nani. Sjedila je nepoznata žena u kući moga oca. On reče: "Ovo je Esma. Poselamite se s njom." Nije mi bila majka, ali je bila zaista divna supruga mome ocu. Brinula se o našem dobrom odgoju. Pratila je moju nastavu s pažnjom. Davala je meni i mome bratu sve što smo htjeli, pa čak i više. Veoma često bismo je našim postupcima znali naljutiti, ali ona je bila strpljiva i razumna žena. Nijedan minut svoga života nije protraćila beskorisno. Njen jezik je stalno bio vlažan od spominjanja Allaha, dž.š. Sabrala je kod sebe vjeru i lijepo ponašanje, i uspjela popuniti veliku prazninu u našem životu.

Kada sam je poslije upitala: "Gdje je ono nasilje i loši postupci kojima se odlikuju supruge ostalih očeva prema svojoj djeci", ona mi odgovori: "Ja se bojim Allaha, dž.š., i očekujem nagradu od Njega za svako svoje djelo. Vi ste meni povjeren emanet. Ne čudi se! Čak i dok te češljam, očekujem nagradu za to. Aiša, koliko znaš Kur'ana napamet? Zar ja nemam nagradu za to? Zar nemam nagradu što se brinem o tvome dobrom odgoju? Sve ovo ja radim samo tražeći nagradu od Allaha, dž.š."

Još je dodala: "Kao što svaki insan traži nagradu i sevap u ibadetima koje učini, kao što su namaz i post, isto tako je treba tražiti u lijepom ophođenju, jer ću biti pitana za to." Prekidoh je: "Ali mi te zamaramo i uznemiravamo!" Reče: "Aiša, svaki posao ima sa sobom određenu poteškoću kao i nagradu. Džennet ima svoju cijenu. I sama znaš da post sa sobom nosi i tjelesni zamor. Isto tako i hadždž, a Allah, dž.š., kaže: "Ko uradi i trun dobra, vidjeće ga, a ko uradi i trun zla, vidjeće ga." Ono što vidiš od grubosti drugih supruga, ne prolazi bez obračuna." Rekoh joj: "U tvom lijepom ophođenju prema nama vidjela sam ispunjenje majčine dove. Zaista Allah ne zapostavi ono što Mu se povjeri."
Odjednom se začu kucanje. Uđe supruga moga oca. Nazva selam i prouči dovu. Poljubih je u čelo. Reče mi, a suza joj zaiskri u oku: "Nemoj zaboraviti da očekuješ nagradu za svako svoje djelo." Zatim doda uz osmijeh: "Naučila si napamet hadis Poslanika, s.a.v.s.: "Ako žena klanja pet namaza i posti ramazan i sačuva svoj polni organ, i bude pokorna mužu, biće joj rečeno: "Uđi u Džennet na koja vrata poželiš."

A sada je došlo vrijeme primjene.

Rekoh u sebi: "Nije moj babo pogriješio kada se oženio ovom dobrom ženom. Nije moj babo pogriješio kada se oženio ženom koja se boji Allaha.

Iz knjige "Zemenu-l-kadim"

Pismo Allahu
Probudila sam se rano, po običaju... iako mi je danas neradni dan. Moja mala kći Merima također se navikla rano ustajati.

Sjedila sam u svojoj radnoj sobi obuzeta knjigama i papirima.

'Mama, šta pišeš?'

'Pišem pismo Allahu.'

'Da li mi dopuštaš da ga pročitam, mama?'

'Ne, ljubavi moja, ovo je lično pismo koje ne želim da bilo ko čita.'

Merima je izašla tužna iz moje radne sobe, ali je stalno ponavljala to pitanje. Ja sam je redovno odbijala. Proteklo je tako nekoliko sedmica. Pošla sam u njenu sobu, ali mi je prvi put djelovala zbunjeno... Zbog čega je bila zbunjena?

'Merima, šta pišeš?' Još više se zbunila... 'Ništa, mama' – odgovorila je, 'ovo su moji lični papiri.' Šta je to napisala moja devetogodišnja kći i boji se da ja to vidim!!?
'Pišem pisma Allahu, kao i ti...' - odjednom je zastala, a potom me upitala: 'Da li će se sve obistiniti što pišemo, mama?'

'Naravno, kćeri moja, Allah uistinu sve zna...'

Nije mi dopustila da pročitam ono što je napisala. Izašla sam iz njene sobe te se uputila prema Rašidu da mu, po običaju, pročitam novine. čitala sam novine ali mi je misao bila s mojom djevojčicom. Rašid je primijetio moju rastresenost... pomislio je da je on razlog tome... pokušao me nagovoriti da angažujemo medicinsku sestru da se brine o njemu... kako bi mi olakšao. Dragi Allahu, nisam željela da to pomisli... Zagrlila sam ga i poljubila u čelo koje se znojilo zbog mene i moje kćeri, Merime. Objasnila sam mu šta je razlog moje brige i rastresenosti.

Merima je otišla u školu a kada se vratila zatekla je doktora u kući. Požurila je da vidi svoga nepokretnog oca. Sjela je do njega djetinji ga zadirkujući.

Doktor mi je objasnio da je Rašidovo stanje veoma kritično. Zanemarila sam činjenicu da je Merima još uvijek dijete i bez imalo obazrivosti kazala sam joj da je doktor rekao kako srce njenog dragog oca, koji je puno voli, polahko slabi i da neće živjeti duže od tri sedmice.

Merima se zaprepastila. Stalno je plakala govoreći: 'Zašto se sve ovo dešava babi, zašto???'

'Moli se za njegovo izlječenje, Merima! Moramo biti hrabre! Ne zaboravi na Allahovu milost i da je On, sve u stanju učiniti. Ti si babina mala i jedina kći.'

Merima je poslušala svoju majku, prikupila hrabrosti i rekla: 'Moj babo neće umrijeti!'
Merima je svako jutro ljubila svoga babu u obraz. Jednog dana ga je pogledala nježnim i umiljatim pogledom govoreći mu: 'Kako bih voljela da me jednog dana otpratiš do škole.' Njenu veliku tugu pokušao je ublažiti riječima: 'Ako Allah da, doći će dan kada ću te otpratiti, draga moja Merima.' On je bio potpuno svjestan da neće moći priuštit to zadovoljstvo svojoj kćerkici.

Merimu sam otpratila u školu. Kada sam se vratila kući radoznalost me tjerala da pročitam pisma koja je pisala Allahu. Tražila sam ih u njenom stolu ali nisam ništa pronašla. Dugo, dugo sam ih tražila, ali bez rezultata. Gdje ih je ostavila? Da li ih je pocijepala nakon što ih je napisala? Možda su ovdje... Merima je puno voljela tu kutijicu. Tražila ju je od mene dok je nisam ispraznila i dala joj... Allahu dragi, u kutijici je mnogo pisama, i sva su pisana Allahu!

Gospodaru moj... Gospodaru moj... Neka krepa pas našeg komšije Seida, zato što me prepada!!
Gospodaru moj, neka naša maca okoti puno malih mačića... da joj nadomjeste mačiće koji su joj pomrli!!!

Gospodaru moj, neka moj tečić bude uspješan u školi, zato što ga ja puno volim!!!
Gospodaru moj, učini da ruže u našoj kući brzo rastu kako bih svakog dana kidala po jednu ružu za moju učiteljicu!!!

Bilo je mnogo pisama. Između ostalog, pisala je:

Gospodaru moj, povećaj pamet našoj sluškinji zato što sekira moju majku...

Allahu, sve molbe iz pisama su joj bile uslišane: Uginuo je pas našeg komšije prije heftu dana, naša maca se okotila i ima puno mačića, Ahmed je uspješan u školi, ruže su porasle i Merima ih svakodnevno bere za svoju učiteljicu... Allahu, zašto Merima ne moli za izlječenje svoga oca!?? Puno puta sam je poticala na to... Iz misli me prenu zvuk telefonskog zvona. Sluškinja se javila i pozvala me: 'Gospođo, učiteljica.'

Učiteljica! Šta se desilo sa Merimom? Da li je nešto uradila? Obavijestila me da je Merima pala sa četvrtog sprata kada je išla u stan svoje učiteljice, koja je toga dana bila odsutna, kako bi joj dala ružu. Nagela se na balkon... ruža je pala... pala je i Merima...

Udarac je bio izuzetno snažan. Nismo ga mogli podnijeti ni ja ni Rašid. Od siline tuge njemu se ukočio jezik i od tada on više ne može govoriti.

Zašto je umrla Merima? Ne mogu odagnati misli na smrt svoje voljene kćerkice... Svaki dan sam išla do njene škole, kao da je pratim. Sve sam radila što je moja curica voljela. Svaki kutak u kući podsjećao me na nju. Sjećam se njenog smijeha koji je našu kuću ispunjao životom...

Prošle su godine od njene smrti, a kao da se to juče desilo. U petak ujutru došla mi je sluškinja, sva uplašena. Rekla mi je kako je čula nekakve zvuke iz Merimine sobe. Allahu, da li je moguće da se Merima vratila??? Ovo je ludilo!!!

Ti samo maštaš... Noga nije kročila u tu sobu otkako je umrla Merima. Rašid je bio uporan da trebam ući i vidjeti šta se čulo. Stavila sam ključ u vrata. Moje srce je snažno lupalo... Otvorila sam vrata i, nisam se mogla kontrolisati. Sjela sam i plakala, plakala... Bacila sam se na njen krevet, a on se klimao... Ah, sjetila sam se, stalno mi je govorila da se klima i da škripi kada se pokreće. Zaboravila sam pozvati stolara da ga popravi. Ali, sada nema koristi... Šta je uzrokovalo zvuk??? Da, to je zbog pada levhe na kojoj je bila napisana Ajetu'l-Kursijja koja je bila okačena da bi je Merima svakodnevno čitala dok je nije naučila napamet. Kada sam podigla levhu kako bih je ponovno postavila na zid pronašla sam papirić koji je Merima okačila na poleđini. Allahu, to je jedno od njenih pisama... Šta je bilo napisano u tom pismu!?? Zašto ga je Merima stavila iza Ajetu'l-Kursijje??? To je bilo jedno od pisama koje je Merima pisala Allahu...

Bilo je napisano:

Gospodaru moj! Gospodaru moj! Daj da ja umrem a da moj babo živi!



--------------------------------------------------------------------------------

Rekla je plačući
Pisala mi je prije nekoliko sedmica… Zeljela se upoznati sa Islamom… Trazila je istinu.
Dzenifer, osamnaestogodisnja kanadska djevojka; medutim, ona nije poput ostalih djevojaka njene generacije.. sta vise, nije poput vecine arapskih djevojaka nasih pozapadnjenih sredina. Ona je osjecala da zivot ima cilj i svrhu, i da istina mora biti teznja svakog covjeka.

Nastojali smo je upoznati sa nekim segmentima Islama. Postojala je jos jedna osoba koja joj je pomagala da se upozna sa Islamom, ona ju je i uputila na nasu stranicu..

Razgovarao sam s njom o Kur'anu i o tome da je on nadnaravna knjiga koja potvrduje cijelom svijetu da je Islam istinita Allahova vjera.

Proslo je vise od 1400 godina, a Kur'an nije dozivio nikakve izmjene niti je iskrivljen. Kopija Kur'ana prisutna u Egiptu nista se ne razlikuje od one u Americi, Kini i Japanu.
Govorio sam joj i o naucnim cinjenicama do kojih je stigao svijet nakon ostvarivanja revolucionarnog napretka na polju tehnologije i nauke koristenjem komplikovanih sredstava za naucna istrazivanja, dok su ove cinjenice bile prisutne u Allahovoj Knjizi od vremena kada je poslan Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, u mekansku pustinju.
Obavijestio sam je o tome kako je Allah izazvao stanovnike arapskog poluostrva da nacine knjigu slicnu Kur'anu i da im to nije poslo za rukom iako su bili izvanredni retoricari i vitezi rijeci.
Dani su prolazili, a ona je neprestano pitala o Islamu, upoznavajuci se sa njegovim ljepotama.
Jednog dana je pitala o islamskm praznicima, te sam joj pojasnio kako muslimani proslavljaju svoja dva bajrama. Zatim sam na trenutak zastao i upitao je: "Zar nije doslo vrijeme?"
Odgovorila je: "Da!"
Njen odgovor me je silno obradovao… Ali sam zelio biti siguran.
Upitao sam je: "Mislim je li doslo vrijeme da prihvatis Islam?"
Rekla je: "Da! Znam."
Rekao sam joj dok je moje srce obuzimala radost i zahvala Allahu: "Sada!"
Rekla je: "Da!"
Pitao sam je: "Smijem li znati tvoj broj telefona?"
Dala mi je broj. Pohitao sam je nazvati.
Rekao sam joj: "Objasnio sam ti kako se ulazi u Islam. A sada je na tebi da to i prakticno primijenis."
Objasnio sam joj znacenje sehadeta na engleskom, zatim sam je pozvao da ponavlja za mnom.
"Eshedu en la ilahe illa Allah.."
Ponavljala je dok je njen glas, malo pomalo naginjao ka placu.. Nastavio sam:
"We eshedu enne Muhammeden abduhu we resuluhu."
Ponovila je moje rijeci tonom koji je bio blizak placu..da bi zatim pocela naglas plakati. Pitao sam je zasto place. Da li je tuzna.
Rekla je: "Ovo nisu suze zalosti."
Pitao sam je: "Zasto places? Tako mi Allaha ti su na putu velikog dobra. Allah te je izabrao da prihvatis Islam pored miliona ljudi koji su ostavili Islam. I pored toliko muslimana koji se ne pridrzavaju svoje vjere. Zasto places?"
Odgovorila je, nastavljajuci da place: "Ne znam!"
Pojasnio sam joj kako ju je Allah pocastio velikom blagodati. I da joj Allah oprasta sve ono sto je uradila prije Islama. Trazio sam od nje da moli Allaha za mene da mi oprosti grijehe.. Spustio sam slusalicu, uz obecanje da ce putem Interneta poceti uciti kako da klanja namaz dok ne bude u stanju da se susretne sa muslimanima u njenom gradu.
Nakon nekog vremena dosla je da razgovaramo, pa sam je upitao: "Zasto si plakala?"
Rekla je: "Zaista, ne znam zasto sam plakala. Cudno sam se osjecala. U srcu sam osjetila srecu. Osjetila sam sigurnost i ljubav. Osjetila sam da je Islam istina."
Tako mi Allaha, osjetio sam tugu, jer mnogi od nas nisu nikada osjetili ovakvo nesto. Uzviseni Allah je ucinio Kur'an lijekom za srca od svake bolesti. I ucinio je Islam lijekom za probleme covjecanstva. Kako su samo predivni ovi iskreni osjecaji kada se pojave iz prsa novih muslimana.

Prica o zanemarenom Namazu
Sjećao se svoje nane i njenih upozorenja da obavi svoj namaz na vrijeme: «Moj sine, ne bi trebao ostavljati svoj namaz do ovog kasnog vremena !» Njegovoj je nani bilo sedamdeset godina, ali kad god bi čula ezan, hitro poput strijele odazivala bi se na mujezinov poziv.
On, naprotiv, nikad nije mogao savladati svoj ego da ustane na molitvu. Šta je god radio namaz mu je bio na posljednjem mjestu i uvijek ga je žurno obavljao da bi stigao na vrijeme. Razmišljajući o tome, ustao je i shvatio da je ostalo još samo petnaest minuta do ezana za jaciju. Brzo je uzeo abdest i klanjao akšam.

Dok je činio tesbih, ponovo se sjetio svoje nane i postidio se svoje molitve. Ona je klanjala s takvom skrušenošću i mirom. Počeo je sa svojom dovom, zatim se spustio na sedždu i ostao u tom položaju neko vrijeme. Bio je u školi cijeli dan i bio je tako umoran...
Naglo ga je probudio čudan zvuk, buka i vrištanje. Oblio ga je leden znoj. Razgledao je oko sebe, u svakom pravcu u kojem bi pogledao - bili su ljudi. Velika gužva. Neki su stajali sleđeni, gledajući oko sebe, neki su trčali lijevo i desno, potpuno izgubljeni, dok su neki klečali na koljenima sa skupljenim rukama, samo čekajući... Ispunio ga je čisti strah i panika kad je shvatio gdje se nalazi. Bio je to Sudnji dan!!!

Dok je bio živ slušao je o polaganju računa na Sudnjem danu, ali to mu se činilo tako dalekim! Da li ovo može biti plod njegove mašte, nešto što je njegov um izmislio?! Ne, iščekivanje i strah su bili tako veliki – nemoguće je da ovo nije stvarnost. Ispitivanje je i dalje trajalo. Počeo je očajnički trčati od čovjeka do čovjeka pitajući da li je njegovo ime prozvano. Niko mu nije mogao odgovoriti.

Iznenada, začuo je kako neko proziva njegovo ime, te se more ljudi rastavilo i napravljen je prolaz za njega. Dvojica su ga zgrabila za ruke i vodili naprijed. Ne gledajući, prolazio je kroz gužvu. Meleki su ga doveli do centra i tu ostavili. Dok mu je glava bila oborena, čitav njegov život mu je prolazio pred očima, kao kakav film.

Vidio je svog oca kako trči sa predavanja na predavanje, trošeći svoje zdravlje na putu islama. Vidio je svoju majku kako poziva goste u njihovu kuću, postavljajući jednu sofru, dok je drugu podizala. Branio se: »I ja sam uvijek bio na tom putu. Pomagao sam drugima. Širio sam Allahovu riječ. Obavljao namaz. Postio ramazan. Šta god nam je Allah naredio da činimo, činio sam. Što je Allah zabranio, nisam radio.» Počeo je plakati i razmišljati o tome koliko je volio Allaha. Znao je da sve što je uradio u životu nije bilo onoliko koliko Allah zaslužuje. Znao je da je Allah njegov jedini Zaštitnik...

Znojio se i tresao kao nikad u životu. Oči su mu bile uperene na vagu djela, čekajući odluku. Konačno, odluka je donesena. Dva meleka, držeći listove papira u rukama, okrenuli su se prema gomili ljudi. Noge su mu bile pred kolapsom. Sklopio je oči kada su počeli čitati imena onih koji idu u džehennem. Njegovo su pročitali prvo. Pao je na koljena i vikao iz sveg glasa kako to ne može biti. «Kako ja mogu ići u džehennem? Služio sam druge cijeli moj život, širio sam Allahovu riječ među drugim ljudima...»

Zamaglilo mu se pred očima, tresao se cijelim tijelom. Ona dva meleka su ga uzela za ruke. Dok su mu se noge vukle, vodili su ga kroz gomilu prema ivici vatrene džehennemske provalije. Vikao je i očajnički razmišljao ima li iko od ljudi da mu pomogne... Dozivao je sva dobra djela koja je uradio: pomaganje svom ocu, svoj post, svoje namaze, Kur´an koji je čitao, pitao je da li mu ijedno od tih djela može pomoći!? Ali, meleki su ga i dalje vukli prema džehennemu.

Približili su se Vatri. Njegov posljednji pogled unazad... Zar nije Resulullah, s.a.v.s., rekao koliko je čista osoba koja se kupa u rijeci pet puta svaki dan, toliko i namaz obavljen pet puta dnevno čisti od grijeha?! Počeo je vikati: «Moj namaz? Moj namaz?»
Dva se meleka nisu zaustavljala i došli su do same ivice ambisa džehennemskog. Osjećao je vatrene plamenove po svome licu. Nada se potpuno ugasila, osuđen je na vječnost u vatri... Jedan od meleka gurnuo ga je i on je padao, gledajući dno koje je bilo sve bliže i bliže... Odjednom, čvrsta ruka ga je zgrabila i povukla nazad. Obrisao je prašinu sa očiju i vidio starog čovjeka bijele, duge brade. Upitao ga je: «Ko si ti?» Stari čovjek je odgovorio: «Ja sam tvoj namaz.»
«Pa, gdje si do sada? Spasio si me u zadnji momenat! Još malo i završio bih na dnu džehennema!»

Stari se čovjek nasmijao i rekao: «Pa i ti si mene obavljao u zadnju minutu, zar si zaboravio?!»

U tom trenutku otvorio je oči i podigao glavu sa sedžde. Bio je sav mokar od znoja. Slušao je glasove koje dolaze spolja i čuo je ezan za jaciju. Brzo je ustao i otišao uzeti abdest.

«A teško klanjačima, koji namaz svoj kako treba ne obavljaju!» (El-Ma´un:4, 5)

Bog postoji!
Čovjek je otisao u brijačnicu da ošiša svoju kosu i skrati bradu kao i obično. Počeo je pričati sa berberom koji ga je zabrinuo. Pričali su o mnogim stvarima i raznim temama. Iznenada dotakli su temu o Bogu.

Berber je rekao: “Pogledaj čovječe, ja ne vjerujem da bog postoji kao što si ti to rekao. “Začto si to rekao?“- upitao je čovjek.

„Pa to je tako jednostavno samo moraš izaći na ulicu da shvatiš da Bog ne postoji. Reci mi da Bog postoji da li bi bilo toliko bolesnih ljudi? Da li bi bilo napuštene djece? Da Bog postoji, ne bi bilo patnje i boli. Ja ne mogu zamisliti boga koji dopušta ove stvari.“ Čovjek je zašutio jedno vrijeme misleći se, ali nije želio odgovoriti bez argumenata.

Berber je završio svoj posao, i čovjek je izašao iz brijačnice. Ubrzo nakon što je izašao iz brijačnice ugledao je čovjeka sa dugom kosom i zapuštenom bradom (izgledao je sav neuredan).

Onda je čovjek ponovo ušao u brijačnicu i rekao je berberu: “Znaš šta? Beberi ne postoje: „Kako ne postoje?“- upitao je berber. „Ne!„-čovjek je uzvikuo. „Oni ne postoje, jer da postoje ne bi bilo ljudi nesređenih, kao što je onaj na ulici: „Ah, berberi postoje samo što ljudi ne dolaze nama.“ „Tačno!”- potvrdio je čovjek.

„To je poenta. Bog postoji, samo što ljudi ne vjeruju u Njega, i ne klanjaju Mu se, i zato je toliko boli i patnje na svijetu.”



--------------------------------------------------------------------------------

Kakav je ovo namaz? (priča o licemerju)
Jedne veceri u nekom mesdzidu zanocio je jedan covjek. On je usao u ovaj mesdzid kako bi cijelu noc proveo u namazu. Kada svi odose svojim kucama, covjek poce klanjati... Kako je noc prolazila, u jednom trenutku zacu se nesto. Bas kao da je neko usao u mesdzid. Ovaj sto je klanjao pomisli da je dosla neka cijenjena osoba, u dusi mu pocese puhati vjetrovi licemjerja.

Rece samom sebi:
- Na ovako uzviseno mjesto covjek dolazi samo radi ibadeta Allahu. Ovaj dobri covjek ce obratiti paznju na mene, vidjet ce moj namaz, cut ce moj ibadet, shvatit ce moju vrijednost…
Sve do sabaha nadje se u ibadetu. Cak ni za tren ne zatvori oci, vec je jecao i plakao… Cas je teobu cinio, cas istigfar, cas je zikrom zauzet bio. Jednom rijecju, dobro se pokazao...
U sehur vaktu, kada se okolina razdani i unutrasnjost mesdzida se rasvijetli. Covjek se okrenu i vidje kako u cosku lezi jedan pas i spava. Dakle, onaj zvuk u noci dosao je od ove zivotinje.
Ovom brigom izgorje covjekova dusa, krv mu se sasusi , sa trepavica mu kisa suza nagrnu… Udari se po grudima i rece:
- O, neodgojeni covjeke! Allah te je ove veceri odgojio ovim psom. Cijelu vecer si cinio ibadet da bi pas vidio. Sta bi bilo da si jedno vece ostao budan radi Allaha... Tesko tebi!

Licemjerstvo je zastrasujuca katasrofa. Od njega treba bjezati kao od divlje zvjeri, jer ta bolest je ono sto unistava sva dobra djela.



--------------------------------------------------------------------------------

SRECNO PUTOVANjE
Pise "U okviru priprema za iznenadna svakodnevna putovanja nudimo putnicima pojedinosti jednog takvog (putovanja).

1. Licna karta:

Ime: sin Ademov
Drzavljanstvo: zemlja (prasina)
Adresa: kuca prolaznosti.
Starost: "Allah sigurno nece ostaviti u zivotu nikoga kome smrtni cas (edzel) njegov dodje." (Qur'an).

2. Mjesto trenutnog boravka:

Kuca sa cetiri zida…
Prvi zid zavrsava smrcu.
Drugi zid zavrsava u kaburu.
Treci zid zavrsava s polaganjem racuna.
Cetvrti zid zavrsava ili s dzennetom ili s dzehennemom (da nas Allah sacuva).

3. Pojasnjenje oko putovanja:
Tacka polaska: Dunjaluk-kuca prolaznosti.
Termin putovanja: "Sasvim neocekivano ce vam doci." (Qur'an).
Rezervacija karte: Nema potrebe za rezervacijom niti za njenom ovjerom, "…svako zivo bice ce smrt okusiti." (Qur'an).
Obaveze osiguranja: "I bojte se Dana kad cete se svi Allahu vratiti…" (Qur'an).

4. Stvari koje je dozvoljeno ponijeti:

-Kefini i konci.
-Stalna sadaka.
-Dobro djelo.
-Nauka kojom se okoriscava.
-Cestito dijete koje moli za njega.
-Visak kilograma koji je dozvoljen: "I onim, sto vam je potrebno za put, snabdijte se." (Qur'an).

5. Napomena; Da bi putovanje, insa'Allah, bilo srecno i uspjesno trazi se od svih putnika slijedjenje uputstava koja se navode u Allahovoj Knjizi i sunnetu Resulullaha,
Zatim, biti pokoran Allahu, voljeti Ga i osjecati strahopostovanje prema Njemu i ciniti dobrocinstvo roditeljima.
Takodje, tvoja hrana, tvoje pice i tvoja odjeca trebaju biti halal.
Uz to potrebno je stalno se prisjecati smrti.

Radi vece obavijestenosti pozeljno je biti u stalnoj povezanosti s Allahovom Knjogom i sunnetom Njegovog Poslanika saws.

"…I nastojte da zasluzite oprost Gospodara svoga i dzennet prostran kao nebesa i Zemlja." (Qur'an).



--------------------------------------------------------------------------------

NIKAD NECU DOLAZITI U DZAMIJU
Kad smo se sreli na putu ezan je ucio.
-¨Hajde, dodji sa mnom u dzamiju...¨- rekao sam ¨... znas da je danas dzuma!?¨
-¨Znas i ti, da ja ne idem u dzamiju!¨
-¨Znam, ali stvarno bih zelio da znam razlog.¨
-¨Pa ne znam ne mogu, znas i brinem se da mi se nece pegla na hlacama pokvariti¨
Samo sam se nasmijao.

-¨Vjerovatno se salis, zar i zbog toga moze da se ne ide u dzamiju?¨
-¨Ozbiljno ti kazem, znas da pazim na svoje odijevanje a posebno volim zeleno.¨ I stvarno, bilo je tako. Odjeca koju je oblacio bila je stvarno lijepa, uvijek je birao da to bude zelena boja i uvijek je bila ispeglana.

-"U redu," rekao sam - "zar nisi nikad u zivotu isao u dzamiju?"
-"Dok sam bio dijete isao sam sa djedom par puta, ali tad nisam razmisljao o tome hoce li mi hlace na koljenima da izblijede i mislim da vise nikako necu ici u dzamiju."

-' Ono sto je rekao zaista me je zbunilo i pokajao sam se sto sam otvorio ovu temu.
Poslije smo se pozdravili i rastali. Dva mjeseca nakon toga naseg razgovora rekli su mi da je u dzamiji. Odmah sam otisao, bio je ispred safova koji su bili poredani za namaz u dzamijskoj basti. I opet je bilo zeleno, polahko sam mu se priblizio i tihim glasom prozborio:

-"Rekao si da nikako neces dolaziti u dzamiju!?"

Nista nije odgovorio, lezao je na tabutu koji je bio prekriven zelenim!

Pouke iz jednog brodoloma
Jedini preživjeli brodolomnik je bio izbačen na jedno malo, nenaseljeno ostrvo. Molio se usrdno Allahu, dž.š., da ga spasi i svaki dan je osmatrao horizont ne bi li ugledao neki spas, ali spasenje nije dolazilo. Izmoren, na kraju je uspio napraviti malu kućicu od nanesenog drveta, da bi se zaštitio od nevremena i da bi sačuvao nešto malo svoje imovine. Ali, jednoga dana, poslije lutanja u potrazi za hranom, našao je svoju malu kućicu u plamenu, umotanu dimom koji se dizao visoko u nebo. Najgore se desilo, sve je otišlo u nepovrat.
Bio je ispunjen očajem i bijesom. “Allahu, kako si mi mogao ovo učiniti?”-plakao je. Sljedećeg jutra je bio probuđen zvukom broda koji se približavao ostrvu. Došlo je dugo očekivano spasenje.
“Kako ste znali da sam ovdje?!”- pitao je iscrpljeni čovjek svoje spasioce. -“Vidjeli smo tvoju signalnu vatru”- odgovorili su.
Ljudi se lahko obeshrabre kada im stvari loše krenu, ali čovjek ne smije nikada gubiti nadu u Allaha, jer On brine o nama čak i kad smo u najvećim nevoljama...
“A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na pravom putu...”
(Kur’an; II/186)



--------------------------------------------------------------------------------

Sta mi je u dlanu
Jednog dana pobjesneli kafir Ebu Dzehl uze saku kamenja i htede da proveri Allahovog Poslanika, s.a.v.s.. Ovaj nevernik crnog srca bio je ispred svih u svom dusmanluku. Nikako nije mogao preci iz svijeta mrznje u svijet vjere.
Sa sejtanskim osmehom na licu stade pred Resulullaha, s.a.v.s., i rece:
- O, Ahmede! Sta mi je u dlanu? Brzo kazi! Kad vec posedujes nebeske tajne, ako si Pejgamber, onda kazi sta mi je skriveno u ruci!
Allahov Poslanik , s.a.v.s., mu rece:
- Hoces li da ja kazem sta je to ili neka to sto ti je u ruci kaze ko sam ja? Neka potvrde moj ugled, sta zelis od to dvoje?
Ebu Dzehlove oci zasijase nadom:
- Ovo je jos cudnije! Neka oni kazu ko si ti!
Dzenab-i Mustafa, s.a.v.s., taj pejgamber blage naravi, rece:
- Da, Uzviseni Allah je kadar da ucini I vise od toga!
Nakon ovoga svaki kamen u Ebu Dzehlovom dlanu poce donositi Sehadet:
- Ne postoji ni jedno drugo Bozanstvo dostojno ibadeta ; jedino se Jedinom i Uzvisenom Allahu robuje. Muhammed je Allhov Poslanik...
Kada cu ove rijesci Ebu Dzehl se zavrte kao vodenicni tocak. Sa mrznjom je bacio kamenje na zemlju i otisao.

Da, i kamenje ga je selamilo i Sehadet donosilo. Kako god bilo, nezahvalni insan bio je nemarniji od njih...

Rat sa Iblisom
Jednom je ejdan maldic iz Horasana otisao u Bagdad na skolovanje. Nakon velikog stecenog znanja, u trenutku kada se pripremao za povratak u svoj zavicaj, jedan od poboznih ljudi ga srete i upita:
- Dijete moje, ima li sejtana u Horasanu?
Maldic mu odgovori:
- Da, ima!
Sa namerom da ga proveri, poboznjak ovako rece:
- Kako se tamo ratuje sa sejtanom?
Mladi ucenjak odgovori:
- Suprostavljanjem njemu samome!
- A ako ponovo dodje?
- Opet mu se suprostavis…
- U tom slucaju, hajde, sam kazi, cijeli zivot vam prolazi u prepiranju sa Iblisom!
Mladic se zbuni:
- Dobro, kako da se borimo?
Poboznjak rece:
- Ako se na putu sretnes sa cobanovim psom i ako te on napadne, ne mozes olako izaci na kraj sa njim! Najkraci put da se spasis od njega jeste da pozoves njegovog vlasnika. Zbog toga sto ce ga pas odmah poslusati, samim time ti ces biti sacuvan od njega...

Najlepsi i najsigurniji nacin ratovanja sa sejtanom, l.a. , jeste priklanjanje Allahu, trazenje pomoci od Njega…

Pismo Ibisa
Vjernici,vidjeo sam vas jucer kako obavljate vaše svakodnevne poslove. Probudili ste se bez upucivanja molbe (zahvale) Bogu. Štaviše, niste blagoslovili ni vaše jelo (rekli “bismillah” prije jela) niti klanjali sinoc jaciju. Tako ste nezahvalni da vas prosto neizmjerno volim.
Ne mogu ti dovoljno opisati kako sam samo sretan što nisi izmijenio svoj nacin života. Budalo, pa ti si moj! Sjeti se, ti i ja zajedno smo godinama a još uvijek te ne volim. Ustvari te mrzim, mrzim ono što je Allah stvorio od gline a potom nam naredio da se tome poklonimo. Kako cu se klanjati glini, kada sam sâm stvoren od vatre!
“Ja” sam nadmocniji od tebe. “Ja” ne griješim. Sve što “ja” radim ispravno je. Tebe koristim samo da Allahu dokažem da je u krivu.

Izbacio me iz Dženneta (Raja), zato cu tebe koristiti koliko god je to moguce kako bih dokazao da sam u pravu i da sam bolji od svih vas budalâ, u svakome pogledu. Moj život (posljednje pocivalište) je Džehennem (Pakao), ali za sve vrijeme koje mi je Allah podario dat cu sve od sebe da što više vas, budalâ, povedem sa sobom – u Pakao.

Vidite, budale, ALLAH VAS VOLI i ima za vas velike planove. Takoder znam da nemam nad vama moc ukoliko svoj život svojevoljno ne predate meni; i ne zaboravite da sam obecao Allahu (Bogu) da cu vam od života napraviti “živi pakao”. Tako cemo zajedno provesti dva vremena. A to stvarno Allaha boli. Zahvaljujuci vama.

Uz pomoc vas, pokazujem Mu ko je od nas bolji i kako je On napravio grješku. Za sve vrijeme koje provodimo zajedno.

Gledamo filmove bezobraznoga sadržaja, proklinjemo druge ljude, dernecimo (lumpujemo), odlazimo u disko klubove, do kasno ostajemo van kuce, krademo, lažemo; licemjerni smo (dvolicnjaci), kršimo obecanja, prejedamo se, kazujemo prostacke viceve, ogovaramo, ljudima “zabijamo nož u leda”, ne poštivamo starije i predvodnike, ne poštivamo džamije; nepristojno se ponašamo – sigurno ne želiš sve ovo napustiti!

Hajdemo, budale, gorimo zajedno zauvijek! Za vas imam “vatren plan”.

Ovo je samo moje pismo zahvale tebi. Želim ti reci “hvala” što si mi dopustio da upravljam tvojim budalastim životom. Tako si naivan da ti se smijem. Kada si kušan grijehom, na to odgovaraš smijehom – ha, ha, ha; gadiš mi se.

Cinjenje grijeha uzima svoj danak na Ovome životu. Izgledaš najmanje 20 godina stariji, jer trebam svježu krv. Zato hajde, poduci i svoju djecu kako da griješe. Sve što trebaš uraditi je duvati, piti alkohol, varati, kockati, ogovarati, lagati te slušati i plesati na muziku prvih deset pjesama top liste.

Sve ovo radi pred svojom djecom, tako ce poslije i ona to raditi. Djeca to vole. I tvoja djeca ce biti s nama u Džehennemu (Paklu). To je najbolje što ti i ja možemo uraditi za tvoju djecu.

Pa, budalo, moram te pustiti da ideš sada. Eto me nazad za par sekundi da te ponovno kušam.

Ako se ne opametiš, neceš negdje odjuriti, pokajati se za svoje grijehe, živjeti za Allaha (Boga) ovaj preostali dio života pred tobom. Nije moj obicaj da upozoravam, ali biti u tvojim godinama i dalje griješiti, to postaje malo smiješno. Nemoj me pogrešno shvatiti, još uvijek te mrzim i ne želim u Pakao sâm otici.

Uvijek cekajuci na tebe

Šejtan, Ðavo, Iblis

P.S.

Ako me stvarno voliš, ovo pismo neceš podijeliti ni sa kim.

Pitali srecu:
Gdje prebivas?

-U SRCIMA ZADOVOLJNIH odgovori sreca

Cime se hranis?

-SNAGOM NJIHOVE VJERE

Kako postajes dugovjecna?

-POMOCU LIJEPOG PLANIRANJA

Kako se das pridobiti?

-CVRSTOM VJEROM DUSE DA JOJ SE NECE DESITI NISTA SEM ONOGA STO JOJ JE ALLAH PROPISAO

A sta te tjera da odes?

-GRAMZIVOST I POHLEPA NAKON UMJERENOSTI, SKRTOST NAKON DAREZLJIVOSTI, ZABRINUTOST NAKON ZADOVOLJSTVA,SUMNJA NAKON CVRSTOG VJEROVANJA

Molim Allaha da budemo od onih srecnih Amin

Sta je život?
Upitao je unuk svoga dedu: „Dedo, reci mi sta je zivot?“
“Zivot je vrijeme izmedju ezana i namaza.” – odgovorio je dedo unuku.

Medjutim, djecaka odgovor nije zadovoljio pa je dalje pitao:
“Kako to? Pa zivot nije tako kratak?!”

Dedo mu je na to rekao: “Da, da, moje dijete, zivot je zaista tako kratak…“ te je nastavio govoriti: „Postoji ezan bez namaza, a isto tako postoji namaz bez ezana, a zivot se odvija upravo izmedju toga dvoga.”

“Ne razumijem... Reci mi dedo sta pod tim podrazumijevas?”

“Sjecas li se kada smo prosle sedmice tvome novorodjenom rodjaku Aliju proucili ezan na uho? E to ti je ezan bez namaza.”

“Ma to znam,” – uzbudjeno je rekao unuk dedi. “Ali, reci mi sta je namaz bez ezana?”

“E to ces saznati kada ti dedo umre.”

Rijec je o najbogatijem covjeku Turske Vehbi Kocu! Njegov mu je rahmetli babo jos dok je bio mlad dao jedno pismo govoreci mu:
- Sine, mi smo vec bogati ljudi, vidim da ti odlicno ide, da si zaimao i da ces postati uspjesan covjek. Dajem ti ovo pismo uz amanet da ga otvoris tek kad se nadjes u situaciji da neznas sta da uradis i kako da postupis.

Sinu su bile malo neshvatljive oceve rijeci, ali je uzeo pismo i cuvao ga kod sebe! Proslo neko vrijeme, otac preselio na ahiret, ali zahtjevao da ga ukopaju sa carapama na nogama. Trazio sin hodzu koji ce ga ukopati i klanjati dzenazu ali nijedan nije htio da prihvati da starog ukopaju sa carapama.. Posjetio desetak njih, pokusao nuditi pare ali su mu svi dali isti odgovor! Na kraju je pao u ocaj, sa jedne strane ga tistio amanet njegovog oca a sa druge strane je htio da ga sahrani onako kako vjera nalaze i kako se muslimani kopaju... U toj nedoumici sjetio se pisma i kako po prvi put u zivotu nije znao sta da uradi i kako da postupi, rjesio ga otvorit :

- Sine, vidim da si bas u nedoumici i da neznas sta da radis pa se nadam da ce ti moje rijeci pomoci sad a i oko mnogih stvari u zivotu za koje mislis da moras imati i ostvariti !!
Vidis sinko, ja sam bio bogat, imo sam sve u zivotu, a na taj svjet mi nedaju ni carape da ponesem!

Evo kolko vrijedi sve ono za sta covjek na ovom dunjaluku nekad kaze " Samo kad bih to imao ili jos to da docekam da ostvarim i onda mogu rahat preselit na ahiret"

Allah vas neće pitati kakvo ste auto vozili, ali će vas pitati koliko osoba ste sa njim vozili a koji nisu imali transport.
Allah vas neće pitati koliko velika je bila vaša plata, ali će vas pitati jeste li pokvarili vaš karakter i vaš moral da bi dobili tu platu.

Allah vas neće pitati od koliko kvadrata je vaša kuća, ali će vas pitati kome ste poželjeli dobrodošlicu u nju.

Allah vas neće pitati koliko skupocjene odjeće stoji u vašem ormaru, ali će vas pitati koja od te odjeće je pomogla nemoćnom.

Allah vas neće pitati koji ste socijalni ugled imali, ali će vas pitati koji ste ugled pokazali.

Allah vas neće pitati koliko materijalne imovine ste imali, ali će vas pitati je li ta imovina diktirala vašim životom.

Allah vas neće pitati koliko prekovremenih sahati ste radili, ali će vas pitati jeste li prekovremeno radili za vašu familiju i vaše voljene.

Allah vas neće pitati koliko ste promocija imali, ali će vas pitati kako ste favorizovali druge.

Allah vas neće pitati koju ste odgovornost imali na poslu, ali će vas pitati jeste li taj posao obavljali po vašoj mogućnosti.

Allah vas neće pitati šta činite da pomognete sami sebi, ali će vas pitati šta ste činili da pomognete drugima.

Allah vas neće pitati koliko ste prijatelja imali, ali će vas pitati za koliko osoba ste vi bili pravi prijatelj.

Allah vas neće pitati šta ste radili na zaštiti vaših prava, ali će vas pitati šta ste radili da zaštite prava drugih.

Allah vas neće pitati u kakvom komšiluku ste živjeli, ali će vas pitati kako ste se odnosili prema komšijama.

Allah vas neće pitati za boju vaše kože, ali će vas pitati za jačinu vašeg karaktera.

Allah vas neće pitati koliko puta ste ispoštovali vašu riječ, ali će vas pitati koliko puta niste.

UKRASI KOJE CE DzIBRIL SA ZEMLJE PODICI
U smrtnoj bolesti, dolazi melek Dzibril, melek koji je bio zaduzen za dostavljanje objave Poslaniku a.s., pa Muhammed s.a.v.s. ga pita: "O, Dzibrilu, hoces li silaziti na Zemlju poslije moje smrti?" Znaci, Muhammed a.s. pita meleka koji je zaduzen za dostavljanje objave, da li se njegova misija na Zemlji zavrsava zavrsetkom objave, odnosno smrcu Poslanika Muhammeda. "Da", odgovori Dzibril.
"Sici cu na Zemlju deset puta kako bi sa Zemlje podigao deset ukrasa."
"Sta ces podici, Dzibrilu!"
*"Prvo sto cu podici sa Zemlje je ljubav iz ljudskih srca." Ljudi se medjusobno nece voljeti niti ce se uvazavati i svoje odnose ce uredjivati samo na razini medjusobnih interesa.
*"Drugo, podici cu bereket sa Zemlje." Ljudi ce imati razlicita meterijalna, dunjalucka dobra, ali u tome nece imati bereketa. I mi danas imamo mnogo vise materijalnih dobara nego sto su imali nasi ocevi ili nasi djedovi, nase majke i nene. Ali, u isto vrijeme, u tome sto imamo nemamo bereketa. Isto kao sto nemamo bereketa u vremenu, jer mi danasnji muslimani nemamo vremena jedni za druge. Svi negdje zurimo,a nemamo vremena jedni drugima da pomognemo, odnosno jedni drugima da priteknemo u pomoc.
*"Trece: podici cu samilost od rodbine." Rodbina se nece medjusobno paziti, nece se voljeti, nece se uvazavati, nece se obilaziti, pa cak se nece ni poznavati. Stalno cemo se iznova upoznavati onda kada dodjemo na dzenazu jedni drugima. I onda cemo obecavati kako nam se to vise nece desavati, kako cemo mi koji ostajemo u zivotu jedni druge posjecivati i ta obecanja ostaju do sljedece dzenaze.

*"Cetvrto: podici cu stid od zena." Zene se nece plasiti Allaha dz.s. niti ce se plasiti bilo koga od ljudi. Jer kroz mnoga mjesta u BiH, kada prodjete, kada ne bi videli munaru i dzamiju, ne bi bili sigurni kroz koje mjesto prolazite. I po zvanicnim podacima, mi Bosnjaci smo prvaci u jednoj stvari, a to je gledanje televizije, u gledanju razvratnih serija. U prosjeku, svaki Bosnjak i Bosnjakinja dnevno pred TV ekranom provedu od cetiri do sest sati. Mnoge Bosnjakinje, nase zene i nase sestre, vise se sekiraju sta ce se desiti u nekoj od razvratnih serija nego sta se desava u vlastitoj kuci, sta se desava sa djecom. U vrijeme kada se odredjene razvratne serije prikazuju, mogli bi lopovi da dodju da nam opljackaju sav stan i kucu, a da se porodica ne osvijesti. Jer, to je takva koncentracija koju, kada bi imali u namazu, vecina nas bi vjerovatno bili evlije. Mnoge zene, kao rezultat gledanja tih serija, vec se pomalo znaju sporazumijevati na spanskom i portugalskom jeziku.
Vecina vas znate za slucaj koji se desio u vrijeme Poslanika a.s., kada se jedan od hrabrih ashaba po imenu Akrama tesko razbolio i nije dolazio u dzemat. Dugo vremena mu je trajala bolest. Niti je bilo smrti, niti je bilo zivota. Akrama je dugo vremena lezao nepomican na postelji. I onda Poslanik Muhammed pita ashabe: "Sta je sa Akramom? Gdje je Akrama? Ne vidjam ga u dzamiji?" Jer Poslanik Muhammed i njegovi ashabi, kada bi neko izostao iz dzemata, pitali bi sta se s njim desilo?Za razliku od nas koji, kad nam dodje novi dzematlija, postavljamo pitanje sto li je dosao, jer bi najradije da ga se rijesimo. Pa kazu ashabi Poslaniku Muhammed: "Akrama se razbolio. Niti moze da umre, niti ima ozdravljenja." pa pita Poslanik a.s. ashabe: "A s kim zivi Akrama?" Pa kazu ashabi: "Zivi sa zenom i djecom, Allahov Poslanice." Pa Muhammed upita:"Sta je sa Akraminim roditeljima?" "O, Allahov Poslanice, njegov babo je umro, a Akramina majka zivi kao podstanar u drugom dijelu Medine." Kaze Poslanik Muhammed dvojici ashaba, Aliji i Zubejru radijallahu anhuma: "Iditi Akraminoj majci i prenesite selam od Poslanika i recite joj da, ako joj godine i zdravlje dozvoljavaju, da dodje kod Poslanika Muhammed Ako je toliko stara i bolesna da ne moze doci kod mene, ja cu doci kod nje da se raspitam o slucaju njenog sina." Kada ovi ashabi dolaze, onda Akramina majka kaze:"Bez obzira sto sam stara i bolesna, prece mi je da dodjem kod Poslanika Muhammed,nego on kod mene." Kada je dosla, on je pita: "Kakav je tvoj sin Akrama?" "O, Allahov Poslanice, on je bio vrlo odgojeno dijete i bio mi je poslusan sve dok se nije ozenio, a onda sam osjetila kako mu smetam u svojoj vlastitoj kuci, pa sam odlucila da mu ne remetim njegov zivot, da odem i da zivim kao podstanar, sama. i taj njegov postupak ne mogu mu nikad halaliti." Boziji Poslanik Muhammed rece ashabima: "Neka jedna grupa od vas donese dosta suvih drva i neka zapale vatru, a neka druga grupa ode i donese Akramu da ga zapalimo na toj vatri." Kaze Akramina majka: "O, Allahov Poslanice, neces valjda zapaliti moje dijete na dunjaluku da izgori?" "Tvoj sin je prema tebi ucinio takav grijeh da je njegov svrsetak svakako u dzehennemskoj vatri, pa neka Akrama bude primjer svim muslimanima do Sudnjeg dana da onom ko bude dao prednost zeni nad majkom, svrsetak ce biti u dzehennemskoj vatri." A onda Akramina majka rece: "O Boziji Poslanice, ja to ne mogu izdrzati. Ja mu halalim jer je on moje dijete." Nakon toga, kada su ashabi prilazili Akraminoj kuci, culi su ga kako izgovara sehadet i nakon toga je preselio.
Kada imamo u vidu slucaj iz zivota Allahovog Poslanika a.s. i jednog od njegovih ashaba, trebali bi vecina nas da postavimo sebi pitanje: kako vecina nas mozemo uopste da ispustimo nase duse zbog loseg odnosa prema nasim roditeljima -prema nasim majkama i prema nasim ocevima.

--------------------------------------------------------------------------------
*"Peto: podici cu darezljivost od bogatasa." Oni koji budu imali imetak, taj imetak nece trositi na Allahovom putu. U mnogim akcijama koje smo mi vodili i vodimo, nisu ucestvovali bogati Bosnjaci, pojedinci i firme. Ne zele da ucestvuju i misle kako taj imetak, kojim ih je Allah iskusao, pripada samo njima i kako samo oni za to imaju zaslugu. Zaboravljaju da ce jednoga dana sve to morati ostaviti. Jer Poslanik Muhammed u hadisu kaze: -"Ti od dunjaluka imas samo ono sto pojedes i prodje kroz tebe." Jer ono sto ne pojedes, sto imas od hrane u zamrzivacima, friziderima, u spajzima, u podrumima, to ne pripada tebi, to pripada drugom... "Ili ono sto obuces pa poderes." To pripada tebi. Ono cak sto oblacis, pa ne poderes, ne pripada tebi, jer ce to opet neko drugi koristiti, -"...ili das trajnu sadaku. To vjecno ostaje."
U Kuvajtu ima jedna stamparija koja je vakuf jednog bogatog Kuvajcanina. Tu su pricali kako je iz jedne humanitarne organizacije po imenu Rahmet izvjesni mladic otisao kod jednog od najbogatijih Kuvajcana, koji se nije odazivao na neke humanitarne akcije koje su oni vodili, da ga pozove da nesto da od svog imetka. A on ima milione dolara kapitala. Kad mu je dosao i kazao zbog cega je kod njega , ovaj bogatas se naljutio i rekao mu : "Sto si dosao da me prekidas, jer ja se bavim biznisom?" U toj ljutnji ga je pljunuo. Ovaj mladic izvadi maramicu i obrisa se, a zatim kaza: "Molim Allaha da ti oprosti za ovo sto si mi uradio. Ovo si mi dao, a ja za sebe nista nisam trazio. I ovo neka stoji, ja ti halalim. A sada od tebe trazim sta ces dati za Allaha." Covjek je potpuno preblijedio, presabro se i izvadio cek i kazao: "Upisi cifru koja vam treba za akciju, a ja cu potpisati."
Znaci, u mnogim akcijama, nazalost, kod nas ne ucestvuju bogati ljudi i misle da ce to njihovo bogatstvo trajati vjecno. Zaboravljaju da onda kada se odvoji dusa od tijela, da sa sobom nista covjek nece moci da ponese osim svojih dobrih djela, ono sto je dao kao sadaku. Cak gassali, oni koji gasule umrlog, ne dozvoljavaju da na sebi odnese i one haljine u kojima je bio kad je umro. I njih mora ostaviti na dunjaluku, osim sehida koji sa sobom nose odjecu u kojoj su postigli sehadet.
*"Sesto: podici cu strpljivost od fukare, strpljivost od siromaha", pa ce pribjegavati onome sto je Allah dz.s. zabranio.
*"Sedmo: podici cu pravednost od vladara", oni koji ce u predizbornim kampanjama imati silna obecanja, a nakon toga zaboraviti sve sto su obecali.
*"Osmo: podici cu skrusenost i poboznost od uleme." Od onih koji tumace islam. Mi zivimo u vremenu u kojem mnogi pojedinci tumace islam na razlicite nacine. Ali, vecina njih nisu ubedljivi u svom tumacenju. Zbog toga sto postoji kontradikcija izmedju nasih rijeci i nasih djela. Rahmetli Dervis Spahic, za kojeg nam je govorio prof. hfz. Spahic, nije vazio dzumom osim sto bi proucio hutbu na arapskom jeziku, preveo ajet i hadis i time bi sav njegov vaz bio zavrsen. Nista ne bi tumacio od islamskih propisa, osim sto bi za dva bajrama malo duze govorio, jer su i zene i djeca dolazili na bajram-namaz. Rahmetli Dervis Spahic i njemu slicna ulema, nasa dobra stara bosnjacka ulema, u mnogim situacijama nisu imali potrebe da vaze, da pricaju, zbog toga sto su oni prakticno zivjeli islam, jer su oni svojim zivotom, svojim prakticnim djelovanjem i ponasanjem svjedocili islam gdeje god su se nasli i nisu imali potrebe da objasnjavaju, da pricaju, za razliku od nas, od mene i od mnogih koji tumace islam, zbog toga sto nedostatak naseg prakticnog djelovanja moramo kompanzirati nasim jezicima, nasim vazovima, predavanjima i tome slicno.



--------------------------------------------------------------------------------
*"Deveto: podici cu Kur'an iz Mushafa." Kako se Kur'an moze podci iz Mushafa? zar nas ulema ne uci da nema sumnje niti u jedan harf, niti u jedan hareket (vokal). Pa kako ce onda Kur'an biti podignut? Ostat ce Kur'an, odnosno Mushaf napisan i nece biti sumnje niti u jedan harf, ali ce sadrzina Kur'ana biti podignuta, jer ce se mnogi Bosnjaci danas hvaliti koliko razlicitih stampi, izdanja Mushafa imaju u svojim regalima i kako su boje Mushafa prilagodili svojim regalima i vitrinama. A u isto vrijeme, na Mushafe je pala prasina i Bosnjaci i Bosnjakinje ih i ne doticu. Mnoge Bosnjakinje danas, koje nakon nekoliko mjeseci odluce da generalno ociste svoj stan ili kucu, za razliku od nasih majki i nena koje su to svakodnevno cinile, i nikada nisu legle da spavaju da kuca nije bila pometena, da nije cista i nikada nase majke i nene nisu bile iznenadjene, kazu: "Iznenadio me gost, pa mi je nepometeno i nemam hljeba i hrane da pocastim musafira." Kada dodje to vrijeme periodicnog ciscenja i pomijeranja trosjeda iza kojih su kontejneri smeca, onda dolazi problem kada se dodje do Mushafa, jer mnoge Bosnjakinje nikad u zivotu nisu dohvatile Mushaf. I onda, kad dodju do Mushafa, kad treba ocistiti prasinu, umotavaju mushaf u peskire i salvete da im se, ne daj Boze, ne bi sta desilo. A ne boje se da ce im se nesto desiti to sto su naredale sahane do plafona u kuhinji i sto se ne moze od prljavstine uci u mnoge nase kuce, nazalost. znaci, bit ce podignuta sadrzina Kur'ana, jer ljudi nece zivjeti po Kur'anu , po kur'anskim propisima,
*"...i deseto: podici cu iman iz ljudskih srca", odnosno, ljudska srca ce ostati prazna.
(predavanje odrzano u Novom Pazaru, prosle god.; Nezim ef. Halilovic-Muderris)
casopis Glas Islama

CHAT - Razarac porodica!!!
Braco i sestre nista mi nije bilo teze uraditi ,dugi period unazad do prevesti ovaj tekst. Ne zbog literalnog znacenja nego zbog duhovne snage i poruke koja zraci iz njega. Drhtala sam dok sam kucala po prvi puta ove rijetke prevedene na Bosanski jezik.Ovu pricu sam procitala na jednoj stranici koja opisuje sta se dogodilo jednoj naivnoj djevojci bez razmisljanja.

Pricu u originalu mozete pronaci na stranici http://www.geocities.com/i_am_huda u cijoj pozadini pise:’featabiru’ sto znaci:’izvucite pouku.’
Ova naivna zena je nakon svega opisala u detalje sta joj se dogodilo i ispovijedajuci se svojoj prijateljici, bila joj je zelja da nas upozna sa svojom greskom, da i neke druge osobe ne bi nasjele na ono na sto je ona nasjela. Kako god mi danas o njoj zakljucili, njoj se desilo ono sto ne bi niko pozelio da mu se desi i niko to ne moze povratiti. Ja joj se zahvaljujem na njenim iskrenim zeljama prema nama i hrabrosti da nas upozna sa drugom stranom ovoga, nekada veoma opasnog i razarajuceg oruzja, dvadeset i prvog stoljeca. Isto tako molim Allaha da joj oprosti jer kako god bilo, Njegova je Milost velika i prima pokajanje. Kako god ona nije svojom voljom pocinila los akt, ona se priblizavala bludu a dobro je opisano cemu blud vodi. Ociti dokaz je pred nama i niko nema pravo da kaze suprotno.

Sejh Salih Muned?id je rekao da je chatanje strogo zabranjeno i da vodi u nemoral. Imao je pravo!

Braco moja i sestre moje, koliko god budemo prihvatali i slijedili Allahove propise toliko cemo biti sretni i na ovome i na onome svijetu. Koliko god se odaljili od istinskog puta i dopustili sejtanu da nam zabranjeno cini dozvoljenim, pa cekajmo propast! To je Allahov sunnet koji je On postavio i niko ne moze da ga mijenja.
Dosta sam se upoznala sa slucajevima kako neki napadaju druge zbog recimo da’we u demokratskom drustvu i veze im se epitet novatora u vjeri dok ti isti nesmotreno i u neznanju sjede danima za chatom i chataju sa nepoznatim djevojkama sto vrlo dobro znamo da je (ihtilat tj. mijesanje) strogo zabranjeno. Svima takvima porucujem da povedu brigu o sebi prije brigu vode o drugima. Tragedija je ovo zaista velika i teska su vremena u kojima zivimo.Isto tako porucujem muskarcima da ne kazu kako je zensko bahato i glupo, nego isto treba da se pripaze od nepoznatih zena, pouku svi mogu izvuci. A sada zelim da vam poklonim ovaj gorki poklon da biste pouku primili…Prica slijedi:
Bismillahirrahmanirrahim

“Es selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Draga moja prijateljice… Neces vjerovati sta mi se dogodilo i sta sam ucinila svojom voljom. Ti si jedina u ovom svijetu kojoj se otkrivam sta sam ucinila, pa ja nisam vise ja,sve sto zelim na ovom svijetu sada jeste oprost od Allaha i da me smrt uzme prije nego sto se ubijem…Ne znam sta cu uraditi sa sobom dok me obuzima tuga i sve sto je izmedju ociju mojih je mrak i mrak.
Procitat ces u slijedecim redovima moje tragedije u kojima ces mrziti jednu zove se…. ne krivim te zbog toga, imas razloga za to .Sve sto molim od tebe je da siris moju pricu na stranicama interneta da bi bila pouka onima koji koriste internet a posebno chat.Od dana postanka moje price jedino placem i ne vidim nista drugo do nju. Svaki dan mislim na to po desetak puta. Moj me zivot vise ne interesuje nikako, nadam se smrti svakog sahata, da se Bog d’o nisam rodila ni upoznala ovaj dunjaluk! Da Bog d’o nisam ni stvorena bila! Sta da cinim kada nista danas za mene nema slasti,izgubila sam ponos… Ovom svojom rukom zapalila sam sebe i svoju porodicu.Zapalila sam kucu i muza i djecu. Unistila ih…Pomislit ces o meni sve najgore, naivna, glupa,pokvarena…sve,sve,sve…Imas potpuno pravo, mozda zasluzujem epitete i gore od ovih. Ali niko ne moze povratiti ono sto se desilo, nikada mi niko nece moci pomoci! Desilo se i to stoji u mojoj historiji… Ovu pricu sada postavljam u tvoje ruke da bih je ti prenijela i razaslala dalje da bi bila znak svakoj djevojci koja koristi internet i da :”ta’tebiru ja ulilebsar” pouku prihvatite vi koji vidite. Evo ti moje price:



--------------------------------------------------------------------------------
“ Pocetak je bio sa jednom od mojih malobrojnih prijateljica, pozvala me toga dana u njenu kucu i bila je od onih koji koriste internet mnogo te je bila mnogo ovisna o ovome svijetu. Poucila je i mene kako da koristim odprilike sve, u trajanju od dva mjeseca.Od tada pocinjem da je mnogo posjecujem. Poucila me chatu sa svim nacinima. Naucila sam od nje kakvocu svijeta. Naucila sam takodje kako traziti zeljene informacije i steci nove stranice. Za vrijeme ova dva mjeseca bila sam u Iraku sa muzem u nagovaranju da ukljuci i nama internet u kucu. Bio je protiv te akcije dok ga ja nisam uspjela nagovoriti kako osjecam zestoku samocu i dosadu i kako sam daleko od familije i prijateljica. (Bas kao i mi danas Bosnjakinje, sto smo razbacane po svijetu op.prev) Dodavala sam kako sve moje prijateljice koriste internet u kuci, I da bih mogla pricati sa prijateljicom preko interneta sto je I te kako jeftinije nego telefonski racuni. Pa muz mi pristade da bi meni udovoljio. I stvarno pocela sam svaki dan pricati sa prijateljicom. Nakon toga moj muz nije vise cuo od mene ni jednu zalbu niti molbu. Priznao je da se puno razrahatio od mene I mojih zalbi njemu.Kada god bi izasao iz kuce isla bih kao luda internetu, sjedila bih tako duge sate . Pocela sam zeljeti njegovo odsustvo I nisam vise puno zeljela njegov povratak nakon izlaska nesto posebno. Ja volim svoga muza sa svim znacenjem te rijeci niti je on meni sto uskratio cak I kada bi mu materijalno stanje bilo lose bijavao je sretan mojim kontaktima s prijateljicama I sestrama. Bio je bez pogovora zeljan da mi pomogne na bilo koji nacin. I s prolaskom dana pronalazila bi internet da me usrecuje sve vise I vise. Pa sam postala cak I hladna kada je u pitanju posjeta mojim roditeljima a bili smo putovali svake dvije sedmice da ih obidjemo. Kad god bi usao u kucu ja bih nabrzinu gasila kompjuter sto ga je zacudjavalo. Nije sumnjao nego je htjeo da zna sta radim na internetu.Bio je ljubomoran pa ako vidi jednoga dana razgovor na internetu ne bih ga mogla vise sakriti. Poslije bi mi govorio kako je internet veliki izazov za sticanje znanja I ucenje jezika a da je boravak na chatu gubljenje vremena.Potvrdila bih mu nakon toga da ja zelkim da naucim I da idem na chat samo kad razgovaram sa sestrama I prijateljicama. Zapustila sam posao oko djece.Znala sam kada bi se vracao kuci pa ne bih tada isla na inernet. Prije toga bila sam u najljepsem izgledu I odjeci kada bi se vracao kuci, a nakon interneta pocelo je ovo da hlapi I da slabi sve dok nije potpuno nestalo pa sam mu pocela prigovarati zasto me ne obavijesti kada se vraca kuci ili da se vratio ranije van obicaja itd… Bila sam obuzeta internetom tako da bih uzimala odlaziti poslije kad bi zaspao I vracala bih se kada bi se trebao probuditi.Mozda je primijetio vremenom kako je sve to bavljenje internetom gubljenje vremena ali bi mi popustao zbog samoce a ja sam to iskoristavala najvecim mjerama. Bio je za odrzavanje nase djece I bolju paznju prema njima a moje je oruzje bio plac I kako on kao ne zna sta se desava u kuci I kako on odsutan ne moze da zna o situaciji u kuci.Da budem iskrena zvala bih ga po desetak puta na dan samo bih htjela da mu cujem glas, a poslije iinterneta a poslije mi ne bi cuo glas osim u posebnim situacijam I rijetkim molbama. Stvorila sam kod moga muza veliku ljubomoru ali sam ratovala sa njim suzam I zenskim spletkama, kako bi to rekli.Takav zivot je potrajao otprilike oko sest mjeseci.

--------------------------------------------------------------------------------
Za vrijeme tih dana izgradila sam vezu sa imenima ne znam da li su bili muski ili zenski. Obracala bih se svakome ko god bi se meni obracao na chatu pa cak I onome za koga sam znala da je musko. Trazila sam pomoc od onih koji su bili upuceni u znanje kompjutera I iinterneta, naucila sam od njih puno do jedna osoba kojoj sam puno vjerovala I imao je rasprostranjeno znanje o inetrnetu. Pricala sam mu stalno I povjeravala se sa velikom nevinoscu I naivnoscu u puno stvari dok nije tako postalo svakodnevnica. Zavoljela sam razgovor sa njim I pocela je veza da jaca prolaskom vremena. Takva veza je jacala dnevno otprilike tri mjeseca. Nosio je nick “BANDAR” Stvar koja me vukla je bio njegov govor I rijeci ljubavi.Mozda ne bi ibla tako lijepa nesto inace, ali sjetan ju je ucinio jos ljepsom. Jednoga dana tako on zatrazi da mi cuje glas cak me upozorio da ce me ostaviti I kroz chat I email.Pokusala sam mnogo da izvrsim ovaj zahtjev, ne znam zasto,sve dok nisam prihvatila uz odredjene uslove, da bude samo jednom pa je pristao.Uredili smo uredjaje za mogucnost slusanja glasa I iako program nije bio nesto izvrstan, on je imao vrlo lijep glas dok mu je govor bio velicanstven.Bila sam uzivala slusati ga. Trazio je od mene broj telefona I dao mi svoj.Iako sam bila protiv izvrsiti ovu molbu I nisam pristala na ovo dug period nakon toga. Iako sam znala da prokleti sejtan cini svoje I uljepsava mi sve to odvracajuci me od ahlaka sve dok nije dosao dan da sam razgovarala sa njim na telefon.Odavde pocinje moj zivot strmoglavo…Bili smo kao jedno u svijetu chata…Oboje smo pokusavali da se priblizimo a tesko se onome ko bi sa nama ratovao…Postali smo kao jedno tijelo, koristimo chat I razgovaramo na telefon.Ko bi ovo citao rekao bi kako mi je muz odsutan puno od kuce I kako je izgubio pravo kod mene ali bi izlazio sa posla I ne bi odlazio kod prijatelja puno zbog mene. Ali prolaskom vremena I moga priblizavanja internetu, gdje bi provodila od 8 do 12 sati dnevno, pocela sam mrziti njegovo pristustvo u kuci.Htrabrila sam ga da radi u vece kako bi vratili dugove koji nikada da zavrse.I stvarno poslusao me I poceo je raditi u firmikod njegovog prijatelja oko nekog malog projekta. Nakon toga vrijeme koje bih provodila na internetu bijavalo je sve vise I vise uprkos racunima koji su ga brinuli oko telefona koji su prelazili hiljade I hiljade (dinara) uprkos tome nije mogao da me udalji od interneta nikako. Moja veza sa BANDAROM pocela je jacati I jacati.Poceo je traziti da me vidi nakon sto mi je cuo glas.Nisam puno zaziralaniti trazila prestanak poziva vec sam jos vise izgleda zeljela da ga vidim I sve bi cinila sto bi mi rekao.Nista da sam se bojala Allaha vec me bilo strah da me neko ne otkrije. Njegove molbe su rasle svakim danom I nije hjteo nista do da me vidi.Pristala sam na njegovu molbu sa uslovom da to bude samo jednom I da me samo vidi bez ikakva govora. Pojasnio mi je kako ga asrcea ispunjava I kako je on osoba koja se boji da mi se desi bilo sta pokudjeno I da ce biti kao zastita I kako necu naci kod njega ono sto mrzim I pristade na moje uslove I zakle se da ce biti samo pogled I nista vise.Da, srelasam se sa njim! Nas dvoje I sejtan nam treci!!! U jednoj od velikih pijaca u jedan sat I minutu.Vidio me I ja njega.Lijepo je izgledao u tijelu I visini. I Sve mi se kod njega dopalo u kratkom momentu.Nije moj muz bio ruzan niti nizak niti debeo, ali sam u tom trnutku osjetila da nisam u zivotu vidjela muskarca ljepseg od njega..Isto tak osa njegove strane, nije mogao vjerovati da je razgovarao sa jednom kao sto sam ja izgledala.Rekao mi je da je izbezumljen mnome I da me zavolio do ludila, govorio mi je da ce se ubiti ako me izgubio poslije, govorio mi je ‘da Bog d’o pa te nikada nisam vidio!’ Povecao mi je zenstvenost pa sam pocela da gledam na sebe kao ljepoticu cak sam si izgledala ljepsa vise nego sto sam bila I prije udaje. Ovo je pocetak kraja, sestre moje...

--------------------------------------------------------------------------------
Potpuno nakon ovoga sastanka nas dijalog je postao drugaciji potpuno. Bilo je romanticno, I spoznao je kako moja slabost lezi u njegovim lijepim rijecima, pa je iskoristavao I sejtan mu je dobro pomagao izgleda I on bio. Pozelio je da me vidi ponovo a ja sam ga podsjetila na uslov koji je pogazio, ignorisuci sto sam I ja zeljela da ga vidim ponovo. Nije moglo da me vidja a moj muz je bio u gradu.Postalo je izmedju nas veoma ozbiljna situacija pa sam ga obavijastila da sam udata da sa mudata I da imam djecu I nemogu da ga vidjam I treba da ostane na ovome I da se nasa veza svede samo na chat. Nije vjerovao da sam udata niti da imam djecu. Rekao mi je ‘ti si kao hurija koja treba da se cuva, ti si kao melek koji ne treba da se daje’ itd… Bijavao bi ljubomoran ako bi mi neko se obratio na chatu.Postala sam ovisna da mu cujem glas, ucinio je od mene da mrzim muza, koji nije vidio odmora na putu ispunjavanja nasih zahtjeva I srece.Osjecala bih se neraspolozno ako ne bih vidjela BANDARA na chatu I osjecala bih ljubomoru kada bi sa nekim drugim razgovarao na chatu.Ne znam sta me je spopalo do to da ga samo zelim vise I vise. Osjetio je to BANDAR I znao je kako ce me koristiti da obnovi nas sastanak ponovo.Svaki bi dan navracao I pitao da me ponovo vidi.Ja bi govorila da sam udata, govorio sta je to sto bi mogao uraditi, ostat cu ovako dok ne umrem od tuge. Da li je moguce da volimo jedno drugo a da ne mozemo da se vidimo,itd…Treba da nadjemo rjesenje, da se sastanemo treba da budemo kao jedno. On bi cinio uporno iste nacine a ja bih uporno odbijala. Tako dodje jednoga dana I ponudi mi udaju I da treba da se razvedem I da me on ozeni.Ako se to ne desi ima da umre ili da ga obuzme ludilo.Cinjenica je, iako sam osjecala zestok strah, da sam osjecala nesto sto me vuklo njemu,da to je bila ideja koja mi se dopala…Kad god bi mu pricala, osjetila bih drhtaj I zubi bi mi cvokotali kao da je sva hladnoca u meni.Pocela sam da vidjam sebe kod moga muza nevrijednom I da moja ljubav prema njemu ustvari nije ni bila ljubav. Pocela sam mrziti njegov pogled I izgled. Potpuno sam se zaboravila, mrzila sam djecu, muza,moju udaju I zivot I kao da sam ja jedina u ovom univerzumu koja je osjetila I spoznal znacenje ljubavi. Kada je BANDAR saznao I spoznao snagu moje ljubavi prema njemu, ponudio mi je da stvorim problem izmedju mene I moga muza I ucinim da popratse sve dok se ne razvedemo.Kao da je ovo bio jedini izlaz Iz moje tuzne situacije,nisam osjetila znacenje, I obecao mi je da ce me ozeniti nakon razvoda od moga muza I da ce mi on biti sve u mome zivotu I ucinit ce me sretnom cijeloga moga zivota. Nije bil olahko sprovesti ovu ideju ali sam stvarno pocela stvarati probleme sa mojim muzem svaki dan da bi me zamrzio I razveo se od mene.Nije podnosio moj muz sve te probleme koje bih uvelicavala I stvarno je poceo odsustvovati od kuce dugo vremena da bi samo prespavao kod kuce. Ostali smo na ovom stanju nekoliko sedmica a ja I dalje stvaram probleme cak da sam pocela sanjati o razvodu vise nego BANDAR.Oduzelo nam je ovo podosta vremena, pa BANDAR poce traziti od mene da me ponovo vidi, tvrdeci kako me moj muz nece lahko razvesti. Sve dok nije zatrazio da me vidi ili…!!! Prihvatila sam bez pogovora kao da prokleti sejtan govori iz mene I odlucjue umjesto mene. Jednog cetvrtka, rece mi moj muz kako ide na izlet u vezi posla I ostat ce pet dana, osjetila sam da je ovo odgovarajuce vrijeme. Htjeo je moj muz da me posalje mojoj familiji kako bih se malo odmorila psihicki I mozda mu olaksam te probleme, pa sam odbila I uzjogunila se sa svim mogucim nacinima cak sam pocela I da placem u kuci. Pa prisiljen pristade I ode na put slijedeceg petka. Bila sam spremna izaci sa njim.Znala sam da je opasno ono sto radim ali proslo je dugo vremena od kada sam ga vidjela prvi put pa tako nisam osjecal strah kao prvi put. Sreli smo se na istome mjestu I sjela sam u njegovo auto a on okrenu voziti kroz ulice.Nisam osjetila nista, uprkos brizi da prvi puta izlazim u svome zivotu sa covjekom kojeg poznajem jedva 7 mjeseci sa chata, ni jednog trenutka. Vidila se na njemu zabrinutost vise od mene, pa sam zapocela govor:

--------------------------------------------------------------------------------

Kazem mu:” – Ne zelim da se odulji vrijeme moga odsustva od kucebojm se da bi me muz mogao nazvati ili da se sto ne desi.” Rece mi:” Pa sta ako zna…mozda te razvede I rijesis ga se.” Nije mi se svidio njegov govor niti ton kojim je govorio. Rekla sam mu:”Ne treba da se odaljavas previse.Necu da kasnim kuci.”rece mi:”Malo ces zakasniti, jer te ne pustam tako lahko,Samo zelim da ostanes samnom neko vrijeme, zelim da napojim oci tobom jer mozda nece biti prilike da te vidim poslije ovoga.” Tako je poceo razgovor, uprkos mome strahu ,zeljela sam da ostanem sa njim. Poceo je razgovor romanticnog tona,ne znam koliko smo vremena proveli tako u tome stanju.Tako nisam ni osjetila putovanje I put kojim smo se vozili. Pa se prenuh u nepoznatoj oblasti,mracna, lici na farmu ili odmaraliste, pocela sam vikati;kakvo je ovo mjesto,gdje me vodis…Stade auto, drugi covjek otvara vrata I vadi me vani na silu.Sve se srusilo nada mnom…Vikala sam,plakala,nisam vise razumijevala sta govore niti prepoznavala sta se desava oko mene…Osjetila sam samar na obrazu I glas koji nesto vice potresla sam se jakim potresom I izgubila se od silnoga strahaJa ne znam sat su samnom uradili niti ko su oni niti koliko ih je bilo.Sve je bilo kao grom.Nisam osjetila nista do da sam u sobi gola,odjeca pocijepana,pocela sam vristati I plakati I cini mi se da sam se I umokrila.Rekla sa mim:”Allah je nad vama sta ste mi uradili!” Hocu da idem kuci!” Rece:” Ici ces kuci ali trebas obecati da neces nikoga obavijestiti ili ces biti razotkrivena pred svojima a ako obavijestis o meni ili prilozis zalbu osveta ti slijedi u tvojoj djeci!” Rekla sam mu:” Hocu kuci samo da idem I necu nikoga obavijestiti.” Eto dragi moji citatelji…Sta nam se desava kada vjerujemo potpunom nevinoscu tim duhovima kako kaze sejh Bin Baz. Zar nam nije receno da budemo oprezni. Zar nije…Zar mozemo sada kriviti Allaha za sudbinu kada nismo njegov zakon postivali!? To je i ona shvatila,ali kasno… “Povezali su mi oci,unijeli me u auto I bacili me u oblast blizu moje kuce. Nije me niko vidio u tome stanju, usla sam potajno u kucu I ostala plakati dok mi se oci nisu osusile od suza.Tada sam vidjela da su me silovali I da sam krvarila.Nisam mogla vjerovati sta se desilo sa mnom, postala sam nevaljalica za moju sobu, nisam vidjela djecu niti ista okusila jela.O tesko se meni kada sam o otisla u dzehennem sa dvojicom ljudi, kakvo ce mi biti stanje nakon ovoga dogadjaja,zamrzila sam sama sebe I pokusala samoubistvo. Bojala sam se otrkica I akta moga muza. Ne pitaj me o mojoj djeci, pa nakon ovoga dogadjaja nisam ih poznavala niti osjecala njihovo prisustvo niti bilo koga oko mene sve dok nije dosao moj muz I osjetio odmah velike promjene dok je moje stanje bilo veoma lose do stepena da me je odveo u bolnicu na silu.Hvala Bogu, nisu otkrili dokraja sta se desilo nego su joj rekli da je slaba na ishrani I tu su stali…Nisam duljila…trazila sa mod muza da me vozi mojima sto prije moze. Plakala sam I moji nisu znali sta se desava nego su pomislili da je tu bio problem izmedju nas. Niko nije znao sta se desilo sa mnom cak su me vodili ljudima da mi uce rukju jer imam dzina. Ja ne zasluzujem da zivim izmedju casnih nikada! I sve sto se desilo ja sam razlog ja I chat prokleti! Sama sam sebi iskopala kabur svojim rukama! Prijatelj sa chata je lovio jednu od djevojaka toga chata. Svi koji saznaju za moju pricu nazvat ce me pokvarenjakusom I naivnom,to I zasluzujem u sto vrijeme se nadam da se ne ponovi jos kome. Nadam se da mi moj muz oprosti, ne zasluzuje sve ovo I moja djeca, molim ih da mi oproste….ja sam kriva….ja sam kriva…. A Allaha molim da mi oprosti grijehe I oprosti mi gresku…" Ovo je zavrsnica price:
Ostalo mi je da kazem: moja prijateljica je preselila na ahiret prije nekoliko sedmica.Umrla je i umrla njena tajna sa njom.Njen muz se nije rastao od nje...saznala sam da se rastuzio zbog nje zestokom boli i da je napustio posao i vratio se da ostane kraj svoje djece i mirisa njegove zene. Osjetila sam da zivot nema nikakve slasti ukoliko nije zalozen u pokornost Allahu i Njegovom Poslaniku savs....

Ovo su rijeci one kojoj se povjerila.

Allahu ekber! Gospodaru, ti nas sacuvaj sejtanskih spletki!

La hawle ve la kuwete ila billah



--------------------------------------------------------------------------------