"DA SE NE ZABORAVI KAKO JE NEKAD ISLO''NASI VECINOM ZABORAVLJENI OBICAJI!!

Bila su to divna vremena kada niko skoro nikom nije zavidio i svak svakog postovao a i divni obicaji kao napr u vrijeme ramazana kada se poslije iftara ibrici sa lavorom nosali da se ruke peru (gdje su snahe ili kcerke koje su polijevale na ruke obracale posebno paznju da to prvo bude svekar, babo ili onaj najstariji to se strogo pazilo, a sad??)kada se svim starijim obavezno na vratima docekivalo iz bajram ljubeci u ruku i cestitajuci bajram sad sve lahgano lapi....

EDO

sjecal te se oni nekadasnjih malih zadruga,sve imale neki poseban miris!!
a u ona vremena nam se cinile veci nego sad najvece svjetske robne kuce..
pa nas posalju po frtalj kafe mljevene,(haahhaha)i one kocke dedo,al najvise
voljela ici po secer kocke(onak na vagu kad se kupuje)pa usput koju kocku izvuc,
ufffff kako smo ko djeca bili sretni s kockom secera..a da ne spominjem brdare i gurabije...

Da Emila,
sjecate lise kako su se do sad donosili pokloni za djecu, kakva cokolada bombone i slicni bakraci to je bio luksuz, dodju tetke neke u goste svaka je imala sasivenu kesu od nekog stofa sa lastikom usivenom koju je oko vrata kacila i kad dodje onako mi oci nam ispadaju kad ce vec poceti vaditi iz njedara, a ono samo par kocki secera i svakom po jedna a tukne samo tako od znoja .....ali ipak je bila preslatka........

EDO

ma dasta,al mi smo krivi za sve,vecinom za sve,prva ja kad malenom nesto dam on sam ak
prepriko pogleda,ja odmah hoces onu hoces ovo,al prije tog nije bilo:
ma nek je i ruzno i staro i svakakvo sam nek ti neko ponudi,tvoje je!!


vise smo staro cuvali nego danasnja djeca novo!!!jer nismo znali za vise i bolje!!

grdna moja rano,oni nekadasnjih zima,pa navlacimo po paar carapa da se ne mrznemo,
al nijedne carape nisu cijele,sve izlizane il rupe,peta ,prsti ispali,pa kad kod nekog u kucu udes,navratis
pa te pomalo stid,skrivas noge il povlacis carape da te se prsti ne vide,sad mogu da crknem od smijeha,misleci
na ona vremena,hahahhahahha....
kak smo u ona doba mali bili i znali za sramotu,stid,respekt prema starijem.



sjecal te se ako navratis uz put negdje pa se nesto radi(vanjski posao)pa se odmah hvatas posla
ma da i nije za nase godine bi taj rad,pa kad podes kuci ti gazda da dinar il koji slatkis,uuffffff
kao da si platu zaradio,al nije to to,jos ti to ne pojedes odmah nego nosis kuci pa polas s ostalima,
il ako si dinar koji dobio odmah te mati posalje hajd uzmi nesto u zadrugi,il ce ona da ti sacuva za novu
svesku,il olovku kad podes u skolu,kako smo fini bili...(nismo znali za bolje)nije nas niko mazio............

hahahhaaaa,sjecal te se nasih nekadasnjih plodova,
npr:vrijeme sljiva (pucilica)pa ih beres kupis jedes dok ne puknes ko bure,al nismo znali za crvavo,
nego u onoj najvecoj kad nades da ima crv nekako to s spicom izbacis i hopaaaa,usta..slatka!!!!!!!!!
a tako i jabuku crvavu s svake strane je grizes jedes dok nedodes do crva,nekad pojedes jabuku a
nidi crva i nenades,upppssss!pa de se sakri??njam njam njam...mesnata jabuka..

SJECAL TE SE NAKAKO ONIH VATRI VANI,PA BI SE CELAMCI(KOKICE)PRZILI,NEKAKO ONE STARIJE ZENE
IMALE BI NESTO KAO SITO ZA BRASNO,SAMO SVE OD ALMINIJA -METALA,PA JE TRABALO BITI MAHER ZA TO..
AHHHH,KAKO JE FINO BILO,DOBIJE PO PAAR CELAMAKA AL TO JE FORA KAD TE NEKO PITA,DA DA JELA SAM KOKICA!!
HAHAHHA!
HAHAHAHA!

evo sjetila sam se nekih nasih nacina:sad kad je zena u zadnjoj 1 il 2 sedmice trudnoce nikud ne ides odnje,
a prije bi bilo drugacije,zena se i porodi kuci i babice su bile komsinice a imena bi se poslije paar dana smisljala,
a djeca se prijavljivala tek kad podes u grad,jednom u hihihiiiii vremenu..

Nekad bilo ....

Jes jes Amila, ima i ono drugo sto se tice imena.
Otac krene da upise dijete i dok ode do maticnog ureda on se napije usput i zaboravi ime,
pa onda koje mu prvi padne na pamet tako ga upise hehe.
Kod kuce ga zovu po jednim imenom a u skoli drugim.
Nekada mozes cuti tamo kod nas od ovih stariji zovu ga po jednom imenu,a njegovo pravo ime skroz drukcije
hehehe

Hahahahah-ko hasnovce,,ibragince,becirovce itd---hahah kako su samo imena davata mladama koje su su se udavale tada,a i njihovo se ruho spremalo od malih nogu vec--ehh vremena,,a stare nane one prele jos onu vunu sa onim vretenom ,kad podju ovce cuvati,,sjecamse jos jedne nane onako a kako se zvala neznam vise zaboravio bio sam ja mali .....ali mi ona kanafa bila interesantna da strelu sebi napravim--pa molim nanu pola dana za 1 metar one kanafe ,ona dadne ali moram pola dana ovce njene vracati,,,,,ma ko njemacki ovcar,,,,hahahhaha.............

hahaha,hahahhah da da njemacki ovcar.
a sta mislis ona fina spaga is dimija,bili oni uckuri neki dugo boze dragi
pa kad bi nam na um palo igrati se lastike,odes u kucu kad nikog nema pa isvuces onu spagu,
hahahhaa,igras se te lastike vani dok mati ne ugleda onu spagu pa i ona pomisli uhhh dobra ona
spaga za njenih uckura a nesna da je njena,pa sve fino stobom dok se ne isigras,ah kad jadna dode
do spage ami djeca vec zaboravili da je is njeni dimija pocne nas sviju redom zvati:ma koje reko
da diramo spagu is njenih dimija,hahaha!igrace motka sigurno...bice neko fasovan veceras....hahaha zivota

Hahahaha,jes vala Emila bas tako bilo,,,eh kad se sjetim svega toga ,,onih topli ljeta i hladni zima kad snijeg postane led pa mozes hodati po njemu nemozes propasti,,,a negdje u onom podrumu jednom uz nalozitu pecnicu sjedi jedna nane stara sto je vec davno umrla,,,uzela i tkaje one cepe ili kako se jos kaze,,,nabila one debele dzozluke na oci i uziva tako tkajuci,bez neke zurbe ili trke,,,pa ponekad baci samo pogled na mene i kaze mali daj mi to ili to, pa onda popije one kahve sto je pored nje bilaa,iz onoga fildzana s azlatnim vrhom,eh koda je sada gledam,onako staru ali srecnu, i ako je od tada proslo sigurno nekih trideset i neka godina,,ehh ta vremena lijepa vremena..

da da da,za sve sto se radilo na tanane se cinilo,al sad sve odredeno vrijeme tad ono tad to i jos za sve imas toliko vremena.(nikad mi to vise necemo dozivjeti)da sve ide samo od sebe,vrijeme je novac!tyd is geld of zeit ist gelt.!!!



sjecatel se nekada oni neki veliki kljuceva,svaka kuca je imalo sobu koja je pod kljuc isla,cinilo ti se ko djetetu
da je ta soba tako bogata!(hahahaa)svasta u njoj bilo,aman aman djecija masta.
al sjetim se kolik puta moja mama je isgubila kljuc od te sobe,pa hajd trazi,kaze ona:ah tu sam bila pa tu bila,a
ti ko isvidac neki trzais trazis,pas nesto dobiti,mati obecala.,mada je to tad bilo nesto veliko,al u ova vremena
nebi se djete koje sleglo za to....

sto velis zimski dani Admin,da i meni su ostali najveca uspomena:ladenice po 2metra bilo,
svi nosili gumenjake -cizme,klizave letis na nos po paar puta garant!!,dzempera jedan
preko drugog navuces,rukavice malo ko da je imao,sal i kapu,hahaha i ako je neko imao
nana oplela ahhhhh fina s kikom na glavi,hahaha! a joj najgore ti bude kad ona starija
omladina svuce kapu,pa se snjom dobacivaju ati ko pile skaces daj daj i na kraju odes
kuci plakajuci,ja cu sve mami reci..hahahahaha(zevota i djetinstva)...

Jes ,jes Emila,,,bas tako ,,,a ono od one puke zehmerije svi prsti vec urnuli a neces u kucu da ides bojis se ako udjes nece ti mati dati vise vani da izadjes, pa se tako mrznes do kosti,,,ali kasnije kad udjes u kucu i kad navalis na kljukusu hahahah,jes bilo veselo...

LJUŠTILJE,

Evo mene opet. Probudim se jutros i naumpade mi moje selo. Nije ovo sadašnje selo, puno kafića i "restorana", nego jedno selo iz mog djetinjstva, selo iz moga sna. Jer moje djetinjstvo je i bilo samo jedan kratki san, a u tom snu mi prolijeću slike, i to sve u boji, koje me do srca diraju. Ja bih da one duže ostanu, da ih polahko listam, isčitavam, slažem, sortiram i o njima razmišljam, ali one kao da hoće pobjeći, ne stignem ih čestito ni pogledati.
Zato i sjedoh, dragi moji, da uhvatim te moje slike koje mi još dolaze. Hoću da ih uokvirim i smjestim u neki prostor, u neku kutiju, hoću da ih zapišem, da mi ne pobjegnu.
Helem nejse. Sjetim se ljuštilja i svega što je vezano za žito, njivu i sijela. A to mi je, još uvijek, nekako slatko i tijesno priraslo za srce. Naši dobri seljani su sijali kukuruz, okopavali ga i brali sa oljuštinom, onom što se savija oko klipa kukuruza, što ga zagrli. Cilj je bio da se branje kukuruza što prije obavi i da se kukuruz dopremi kući. Kukuruz se prvo brao u sepete, pletene od ljeskovog cijepanog drveta. Iz sepeta bi se istresao u košiće koji su bili ugrađeni na volovska kola. Kada bi se košić napunio, a u njega bi moglo stati odprilike devet-deset sepeta kukuruza, onda bi se to vozilo kući.
Poslije bi se obrano žito(kukuruz) istresao na avliju, ako je bilo lijepo vrijeme, a ako nije, onda bi se žito istresalo u predsoblje kuće. Rod kukuruza bi se mjerio u sepetima. Tako su seljani u razgovoru pričali da im je ove godine dobro rodilo žito, imao sam deset sepeta, drugi bi imao dvanaest, treći petnaest, i tako redom.
Kada bi se žito dovuklo iz njive, zakazalo bi se sijelo koje su zvali ljuštilje, jer se te večeri ljuštilo žito, skidala se oljuština sa klipa kukuruza. Najbolje je za domaćina da je imao odraslu djecu, sina, jal' kćerku, a najbolje je da su momak ili cura. Oni bi sazvali sijelo momaka i cura u kojem bi moglo biti i odraslih parova i pojedinaca. Domaćin kuće, ili omladina iz te kuće, pobrinuli bi se za hranu uz perušanje, odnosno uz ljuštilje.
Svaki momak i cura su bili počašćeni pozivom na to sijelo, koje je bilo ustvari radno, jer se radilo do dugo u noć. Znalo se ko će biti glavni šaljivdžija, znači, znalo se ko će uveseljavati sijeldžije, znalo se ko će nositi sepete na tavan, u žitni košić ili u hambar. To su radili vrijedni i jaki momci. Znalo se isto tako ko će lijepo zapjevati od večernjih gostiju na ljuštiljama. Domaćin se pobrinuo ponekad, pa je na kraju ljuštilja zasvirala i harmonika, tambura ili frula. To je bila posebna draž ljuštilja.
Međutim, to nije bilo ništa naspram skrivenog ašikovanja na tim sijelima, zvanim ljuštilje. Sjedilo bi se oko kamare žita (kukuruza). Na jednoj strani su sjedili momci, a sa druge strane djevojke i pokoja mati prisutnih cura. Stari djedo ili nana bi bi bili zaduženi oko furune, ako je bilo hladno, da lože vatru, ili da spremaju kakve đakonije i poslastice. Obično su pečeni krompiri ili ćurta, bundeva (bijela masirača).
Koliko su te duge večeri skrile tajnih i obećavajućih pogleda momaka i cura; koliko je samo uzdaha škripa sepeta prekrila, to se nikada neće saznati. Posebno je bilo veselje i ushićenje za momka kome je djevojka ponudila da odlomi vršak kukuruza. To je bila i najava da ga je cura begenisala. Eh, što se momak ponosio i "rakolio" poslije toga.
Na tom sijelu se saznalo ko u selu s kijem ašikuje; ko će se udati, a ko oženiti. Sve novosti u tom džematu su pretresene te noći. Koliko se puta izlazilo u vedru jesensku noć; koliko je samo majki kroz pendžer pazilo kako joj se kćerka ponaša pred kućom te noći. Kada bi se stariji malo povukli u sobe da klanjaju, ili se odmore od posla, omladina bi to iskoristila za razne vragolije. Guralo se, namigivalo, premještalo za kamarom kukuruza, a završavalo bi se gađanjem klipovima kukuruza, koji su nekada znali napraviti i čvorugu na glavi.
Mi mlađi smo to samo pratili i registrovali, a nismo se smjeli plaho miješati.
Od umora i dugog sijela, često sam, u onoj toploj oljuštini, i zaspao. Kada bi se probudio, sijelo je još trajalo, samo bi se broj ljuštilja nešto smanjio. Brzo sam se hvatao za uši, jer su nam naši stari govorili da se čuvamo uholoža(uloža), jer kao, mogle bi nam se zavući u uši i onda nam "ući u mozak", »gluho bilo«, kuku nama.
Stariji su, nas djecu, tjerali da idemo kući i tamo spavamo, jer nam valja sutra u školu. Ma, ko bi nas otjerao i ko bi propustio ljuštilje? Ni za živu glavu. Rekli bismo da nam se ne spava i još bismo više usjali onim svojim okicama, da nam šta ne bi promaklo.Šta ćete, bila su to lijepa vremena. Šteta što je sve to iza nas.
Zato razmislite o ovim starim obicajima i upamet ne dajmo da ih zaboravimo ovo sam ja sam jos dozivio kao djete!

da bas je ovo ziva istina,sjecam se kao da je jucer bilo.
talo bas i u nasoj avliji,nakupi se tu cura i momaka,zena i staraca ma sve se izmijesa,veselo a radi se..
pa se odmah dogvaraju za sutra kod kg je sljedece branje,sto Admil veli:gluho ti bilo,da uni neki uholjezi te
se ne docepaju,svugdje ih bilo,al aa-aa-aaaaaa nista tebe ko djete da otjera iz tog kruga,hos ti sve da cujes..
znalo je tad bas biti i hladno,pa zavezu sebi sve nekih dzempera oko leda,muski kozune obucu,ma kakvi sve
se obukli,na tavanu se cuvale stare haljine i kapute za takve stvari,pa onda radeci one krezavce -kuruze na jednu
stranu bacaju tako da im se redovno iznese peceni kuruz,sto Admin kaze bundave vruce,krompir i muskima koja
rakijica,pabi ponekad koje zene i one jednu smlatine radi hladnoce...
bas je to vrijeme bilo fino,posebni su to dozivljaji.....nezaboravni za generacije 60-do neih 80godista.......................



al da vam pisem nesto drugo!!
HEEE OVO JE BILA FORA,NIJE KAO DANAS SVAK IMAO FOTO APARAT,I SLIKE NA PC-DRZAO,aaa-aaa-A
KAD BI NEKO HTJEO KOJU SLIKU DA NAPRAVI,AJJJJJ TE LJEPOTE:TRCIS U KUCU OBLACIS NAJLJEPSE,AL
VRAGA SAM NA SLICI DA BUDES UVIJEK SE NAREDA BAREM PETORO,DES TI SAM NA SLIKU STA TI JE,KAZEU
AH DZABE DA SLIKA,GRDNA MOJA RANO -DZABE!ZATO NAS JE MALO DA IMAMO SLIKU IZ DJETINSTVA KAD
SMO MANJI BILI..JEDINO SKOLSKA USPOMENA A TU NAS IMA IZ PET SELA....................................................
AL FORA JE FILA VECINA SLIKA IS GODINA 60-80 SLIKANA BEZ NOGU,JER SU DJECA VECINOM BOSA BILA,NIJE SE
IMALO KAO SAD PO 10PARI CIPELA,NEGO CIZME I PLASTICNE SANDALE,AAAH AKO SLUCAJNO NAPRAVIS PAPUCE
OD CIZAMA ONDA TI SIPAK KAD KISA PADNE,,,HAHAHHA!!!!JESMO STVARNO ZIVJELI POSEBNOOOOO...................

ZNATEL STA MI JE NA UM PALO:?
SJECAL TE SE UNIH NEKADASNJIH SAMUNA,
AH BOZE DRAGI KOLIKI SU BILI,A POSLIJE
JEDNOG RUCKA NEMA KRUHA,OPET NOVI PODKUHAJ...



KOJE IMAO TAJ JE SAMUN NA ULJU PEKAO,PA BI BIO SLADAK CRVEN ODOZDO
AL ONAJ U KOG NIJE BILO RASKOSA BI U TEPSIJU ISPOD SAMUNA STAVLJA BRASNO
ISPEKAO BI SE ON FINO,AL ONO BRASNO ISPOD SVA SE ZAPRASIS OD NJEGA.hahaha


po dan bi se is jutra do noci igrali vani,samo kad smo gladni bili odes po komad kruha
nemam pojma sta nam svasta nesto nisu davali,kruh s putrom al domacim,il smalo secera odozgo
pekmeza od sljiva ahhhh bili mi rumeni i fini..i onda na kraju se napijes vode is nalivaca(vode is bunara))tamam!!!

Sjecam se ja dobro jos kad sam bio djete one jedne Nane tamo iz Sulica negdje,,neznam joj vise ime zaboravio sam to,al znam da nane u jesen kad ode da cuva krave sa sobom nosi ono za presti (sto se od vune pravi kanafa),,,hahah neznam kako se zove,,pa citavo vrijeme pljucka okolo ,,ja napocetku nisam znao zasto ona tako pljuca svake minute dok nisma skonto da ona onu vunu nesto ustima morala valjda da pomokri pa joj onako ostanu one dlake u ustima i nane samo pljucka,,,haahahaha,,Nezaboravno !!!