Admin Price !!!

ehhhhh mislim dasu rjeci suvisne

pozzzz g.Halilagicu

Moj san !!!

Trcao sam koliko sam mogao brze. Vjetar kao da je htjeo da mi smeta , puhne sa jedne strane pa me baci opet na drugu sa dva tri lista u kosi ugleda napokon i onu klupicu. Toplina neka mi ispuni srce , opet sam tu , vidim i nasu klupu. Silueta se pomjeri i nagnu polako napred kao da njesto razmislja. Polako korak po korak sam prilazio nasoj klupi ,kao u nekom strahu, sta ako to nije ona nego samo neko bezveze neki prolaznik koji je sjeo malo da se odmori pa ce produziti dalje , sta ako je ne sretnem , sta ako…….???

Ma to je ona,mislio sam. Silueta se polako okrenula. ne vidi se jos dobro , da , bila je to ona. Tek sada sam se ukipio.nisam znao sta da kazem. Dok sam trcao toliko toga sam htjeo da joj kazem ,spremo citave govore a sad sam odjednom stao i zanimio , nisam znao sta da kazem.
Stajali smo obadvoje kao iznenadeni , zateceni sutnjom u svim govorancijama koje smo spremali jedno drugom reci. Pozva me ona da sjednem kraj nje. Naravno da mi nije trebalo dva puta reci , dok sam se osvjestio sjedio sam vec pored nje , a kako sam dosao do nje ne znam ni ja sam, ali eto sjedili smo jedno pored drugog.

Mora da ide u drugi grad kratko mi je objasnila u samo par rijeci. Toliko je zeljela da se jos malo ispricamo da je dosla ovde na nase staro mjesto i cekala , znala je da cu doci ili je mozda bolje reci prizeljkivala je to svim srcem. Pogledao sam na sat , sedam i petnaest je vec bilo. Kako je odjednom vrijeme pocelo brzo teci. Ako zelimo stici na voz moramo polako krenuti,prema zeljeznickoj stanici, prenu me njen glas iz razmisljanja. Vjetar se odjednom opet javi jednim udarom i opet se sakri u noci kao da ga nije ni bilo.

Bilo mi je drago sto smo se sreli ali nas put do zeljeznicke stanice je prosao vise u sutnji. Osjetio sam njenu ruku u mojoj i tek onda nisam znao sta sam htjeo da kazem. Nije normalno , sve se odjednom izgubilo iz moje glave, jedino cega se jos sjecam je, da je bilo lijepo drzati je za ruku. Pozelio sam da je nikada ne pustim od sebe da ode , ma mani sad taj voz , mani sve , zaboravi , ostani samnom. Pogledala me i opet sam sve zaboravio , usne zanijemise i ni glasa. Klak , pogledalismo oboje na veliki zidni sat , pet minuta je do osam. Pa kada prije prodje to vrijeme , izgleda ono bas leti kada ne treba ko ludo.

Klak, osam sati monotoni glas oglasi se preko zvucnika , brzi voz dolazi na kolosjek….. nisam nista vise cuo. Njena ruka nestade iz moje i ja se prenu. Voz je svirao i kocio polako , vjetar je ljuljao plehnatu tablu, zelim da joj kazem koliko je volim ali glas ne izlazi na usta. Te oci , ta kosa , to lice , usne bez rijeci. Pruzila je ruku i sklonila je list sa moje kose , ovo cu ponijeti kao uspomenu , rijeci donese vjetar do mene. Tada kao da me bubnu po glavi ta misao , pa ja mamlaz nista da joj ponesem za uspomenu , pa kako da to zaboravim !!!

Pisacu ti na Prijateljovu adresu , cujem nekako iz daljine , ma ne znam sta se dogadja samnom , ne mogu ni rijeci da prevalim preko usta. Jos kada me poljubila u obraz onda nisam vise znao nista. Zazmirio sam u ocekivanju citavog duga koji mi je dugovala ali se nista ne dogodi. Bio je to samo jedan poljubac a od ostala dva nigdje ni traga ni glasa. Zadnji poziv putnicima, jos sam samo to cuo. Monotoni glas sa zvucnika zavrsi svoju recenicu a ja je vidja nju jos samo kako zamace. Nije proslo dugo a jedan prozor na vagonu se otvori. Voz je kretao polako a ja sam stajao dignute ruke , u znak pozdrava.

Mahala je sa prozora vagona i tada kao da sam se probudio , potrcao sam za vozom. zelim da te pitam jos puno toga , a sta je sa jos dva poljupca , a gdje ides , u koji grad, kada ces se vratiti , a da li i ti mene volis kao ja tebe. Rijeci koje se gube u buci voza koji je ubrzavao. Stao sam sa trcanjem da dodjem do daha. Mala silueta se polako izgubila u mraku. Jos jednom se culo sviranje voza u daljini i sve se izgubilo u tami. Kao da nikada nije postojala ni ona ni voz niti ova stanica , osim mozda u mome srcu.

Zasto nisam mogao ni rijeci da izustim , pa spremao sam se tako dugo i eto vidi ti sad. Bio sam razocaran u sve , u sebe u voz u ljude u vjetar i u tu plehnatu tablu koja se opet ljuljala tamo vamo i lupala. Potrcao sam koliko god sam mogao. Vjetar je poceo bas ono bijesno da udara i prve kapi kise su mi padale po mome licu. Sada mi je prijao taj bijes , bijes prirode kao da je bio moj vlastiti. Kako sam mogao sve da zaboravim u jednom jedinom trenutku sto sam htio reci , kako sam mogao....samo sam se pitao ???

Krenuo sam nazad svome Prijatelju jer samo samo njemu sada mogao da ispricam sve. Nije lako bilo po noci vratiti se nazad ali eto uspio sam nekako sav mokar da se vratim. Jos i danas pamtim,zeljeznicki kolodvor, zidni sat i tu plehnatu tablu a pamtim i ono drvo pod koje sam se morao sakriti kada je pljusak poceo , a tako je prokisnjavalo ispod tog drveta da je bolje bilo da sam nastavio dalje. Bar bi prije dosao kuci.

Skoro je ponoc bilo kada sam se jos jednom spotakao na ulaznim vratima Prijateljeve kuce. Vatra je jos tinjala u peci a moj Prijatelj je onako zaspao u fotelji koju sam ja cesto zvao , ona iz prvog svjetskog rata. Prisao sam tiho do njega i pokrio ga dekom. Malo se kao promeskoljio tako da sam u jednom trenutku pomislio i da ce se probuditi. Zastao sam , okrenuo je glavu , malo se nakasljao i produzio je dalje da spava.Skinuo sam moj mokri i hladni kaput sa mene i sve ostalo mokro sa mene i otiso u kupatilo,pustio sam vrucu vodu u kadu ,tekla ja,a ja sam onako sav promrznut i prljav usao unutra.skorom sam zaspao razmisljajuci o njoj...gdje je..dali cu je vise ikad i vidjeti ,,dali cu je cuti,,,

Ustao sam i izaso iz kupatila moj prijatelj se je probudio nalozio vatru koja je samo pucketala,,Ma sta je tu je ,pomislio sam, sad sam pravo umoran.Otiso sam u krevet polako sa mislima o njoj...Nisam mogao dugo zaspati i ako sam bio preumoran u glavi su mi jos uvjek ozvanjali,zvukovi voza,pred ocima sam samo vidio nju i njeno mahanje,,, zaspao sam tada,,,i opet se ponovio onaj moj stari san !!!

Stajao sam ispred nase kuce i trazio majku , sve je bilo prazno , jesen zuta kao i sada, sam sam bio. Osjetim pogled na ledjima , okrenem se i ugledam dvije siluete. Opet onaj covjek,sa sjedom kosom i dugom bradom, sad mu i lik prepoznajem , sanjao sam ga vec vise puta , stoji na brezuljku I ne progovara. Za ruku drzi malu curicu i gledaju me obadvoje, sve je prazno i pusto, tisina pritisce. Malecka podize ruku i pokaza mi na nesto iza mene. Pokusao sam da se okrenem ali nisam mogao. Glava mi nekako teska , prepao sam se vec zasto ne mogu da je pomaknem,nisam znao...
Pokusao sam naglo i odjednom se sve okrenulo oko meine i poceo sam da padam i padam i padam. Tada sam se probudio sav oznojen i mutnog sjecanja kao da sam nesto primijetio a izmaklo mi je. Kao i da sam se okrenuo ali se ne sjecam sta sam u stvari vidio. Ma nema veze , ovaj moj san se tako i tako ponavlja pa se nadam da cu jednom i da vidim…to sto me godinama prati…nadam se barem tome.

PRICA JE IZMISLJENA

Autor Halilagic

Pozuda !!!

Sanjao sam nocas ptice ,cvjece,drvece,,, sve nesto ko budno, pa sve na zestoko,da ne kazem bludno.Nocas nam se zbilja, sve to posrecilo...Sanjao sam tebe...napeto je bilo,istinito i tako stvarno.A ko bi samo reko da je to bilo u istini tako davno,davno...

Pruzala si ruke, kroz noc ovu njezno tako, trazila mene, da te stegnem sada jako,,jako. Tijela su se nasa tada u zagrljaj splela,saptala si mi tiho da je to, sve sto si uvijek od mene htjela i zeljela.

Gledao sam oci ti gore u vatrenom sjaju i pitao moje snove, dal me oni sad ne varaju!?Snovi su se samo, pritajili u ovoj tami i sakrili se negdje u nasem cvrstom i jakom zagrljaju.

A ponoc je tekla, svugdje oko nas je tama!i Zelje su nase zaplesale sada sa nama.Pustili smo mjesec zlatni stari,neka nas opominje, da spavaju ljudi neki nama tako dragi.

Nismo mogli pozudu iznevjerit nasu, jer mi ne znamo tiho, kad strast i pozuda se probudi,mi necemo stati, al samo znaj da niko nikad nece cuti,nit o ovoj prici dalje nesto saznati !!!

Autor Halilagic

ROMANTICNO/ROMANTICNO!!!

Oprosti mi !!!


Oprosti duso, ja moram sada poci, tamo gdje vode me ove moje tuzne noci,
tamo gdje oblaci poslije kise jos uvijek stoje, i suncanih zraka ni malo se ne boje.

Oprosti sreco,,,, sto kazem da je kraj i sto sa usana mojih odjekuje samo jos ovaj tuzni vapaj,
koji nikad neces zaboraviti moci, niti ces ti preko toga ikada proći.

Zaboravi ljubavi, sve sto te u dusi steze,,, da ti poslije ne bude jos bolnije i teze,
i da ipak kada vrijeme tuge zaboravom ode, neka te pjesma neke nove ljubavi kroz tvoj zivot dalje vode.

Al sjeti se ti, jedne crne kose, nasih tijela mokrih ko jutarnje rose,
i ociju mojih plavih iz kojih si citati znala,, da sam zahvalan za sve sto u zivotu si mi tako nesebicno, u ta davna vremena dala ...

Autor--Halilagic

Sudbina !!!


Sta da kazem, snijeg pada i ono malo sunca sto je bilo nestalo je iza ovih tmurnih oblaka , gledam u daljinu preko ovog uzburkanog jezera,dok ovi valovi udaraju svojom zestinom u obalu i prelamaju se tupi zvukovi kao neki bubnjevi u daljini, osjecam na ovoj hladnoci kako mi pahuljice udaraju u lice jedna za drugom i opet iz pocetka,kako me neka tuga obuzima neka nostalgija za necim za nekim.

Neznam zasto ali sjeti se ja tebe,kao u tim davniim vremenima kako je bilo dok smo koracali istom stazom kao sada pored ovog istog jezera,kako nas je tada isto vrijeme pratilo kao sad,,sjecam se snijeg je padao na tvoju crnu dugu kosu ,vjetar je sa svih strana duvao,igrao se sa tvojim kaputom,a mi smo se nastojali sakriti pod ono malo pocjepanog kisobrana sto smo drzali jos u ruci.

Nismo se znali nisam znao ko si tada, slucajno smo se toga dana upoznali i nisam slutuio da ce nas nas zivot odvesti iz tog burnog slucajnog susreta daleko daleko.Rekla si da sa zoves xxxx i da si ovdje u posjeti rodjacima,da ti se svidja i da zelis ovdje ostati.Ponudio sam ti tada moju pomoc i ne sluteci sta ce nam se desiti.

Neznam ali evo ta ma scena vec godinama prati dok se trudim da ne mislim na tebe a stalno se sve zavrsava samo na pokusajima da te zaboravim. Pred ocima mi tvoj lik, onako njezan i mio,jos uvjek lebdi, pogled strastven pun ceznje i zeljan mojih dodira.

Sada kad nisi pored mene samo me jedino misli o tebi cine sretnim i zadovoljnim,a ovo me uzburkano i divlje jezero samo podsjeca na nas. I dok mislim o tebi postojis samo ti i praznina koja nam je bila sudjena. A onda osjetim kako mi tjelo podrhtava na ovoj hladnoci na ovom jakom vjetru i pomislim to je samo pozuda za onim nasim starim vremenima i to ce sigurno opet proci,ispariti,nestati.

Neznam u kojem trenutku,ne sjecam se,ali usne su nam se spojile, njezni poljupci su prerasli u vatrene...dani su nam prolazili kao u bajci....godinu dana smo bili jedno bice....i tada sam ja poceo sa svojim glupostima, varao sam te i priznavao ti to, svjestan da ti svaki put otkidam sve veci dio srca, da te polako ubijam s tim....ali voljela si me, oprastala mi...volio sam i ja tebe i zato sam ti se uvijek vracao...tako nam je prosla jos jedna godina, koliko svadje toliko i ljubavi......sad se kajem, ali sto to sada tebi vrijedi kada te nema vise tu?? Sta ti vrijedi moje kajanje?? Ali kajem se i kajat cu se...zauvijek....

Prije tacno 17 godina sam te vidio posljednji put u svome zivotu....

Da sam bar znao da cu te taj dan posljednji put poljubiti na ovom jezeru, posljednji put ubaciti tvoju tvoje cipelice u ovaj camac, da ces me posljednji put uzeti u zagrljaj i od sale gurnuti u jezero....e da sam znao, nebi te nikad samu pustio da odes,nikad ,nikad.....

Ali pustio sam te samu i cekao tvoj povratak...i .... sta sam docekao???? Tugu, bol, suze, patnju, rusenje svih mojih snova.........

Bilo je oko 17:00 kada si otisla, znao sam da ces se vratiti negdje oko 19:00 oko 19:00 sam otisao na jezero jer sam znao da ces tada doci, ali nisi dosla....nakon 15 minuta postao sam nervozan, digao sam cijelu paniku u «na obali» ali su me svi smirivali govoreci kako nas vjerovatno zezas i da ces doci svaki minut..ali minuti su prolazili i sat je otkucao 20:00 a ti jos nisi dosla...svi su se uspanicili, jer nikada nisi toliko kasnila.

Stigli su i moji prijatelji i sa drugim camcem otisli smo te traziti, Znao sam da se je dogodilo nesto strasno,,osjecao sam to,,nesto mi je govorilo,,neki glas kojem nisam vjerovao.ali sam ovaj put morao.previse je bio uvjerljiv.

Minuti su prolazili kao godine...kroz glavu su mi prolazile tvoje rijeci koje si mi uvjek govorila---ako mi se nesto nekad desi obecaj mi da ces drugu voljeti kao mene---

Napokon oko 20:30 nasli smo prazni camac skorom na sredini jezera,sa tvojom odjecoim,nije bilo nikog u okolici a od tebe nije bilo traga ni glasa...

Znao sam sta je, ali sam se nadao.molio duboko u dusi.da to nije istina,da je to samo jedan san,,,, ajjj,,,,sto te pusti samu...

Dosli su jos neki ljudi sa drugim camcem i po njihovim licima sam vidio o cemu se radi, dosli su do nas, ali mi nisu dali da udjem na camac...pao sam samo na koljena..nisam bio svjestan svega sta se desava..morao sam te vidjeti jos jednom.zadnji put,vidjeli su da ne odustajem pa su me pustili...

Pogledao sam tvoje lice, plavo.....usne ljubicaste, bezivotno tijelo...ljubio sam te hladne usne, milovao sam te crne uvojke, grlio te.........ali ti si i dalje spavala.......suze su mi same isle, snaga me je izdala...pao sam.....probudio sam se u svom krevetu i pogledao na sto, stajala je nasa slika ...nisam bio svjestan da te vise nema...nisam se htjeo pomiriti sa tim....ali evo danas hodam pored ovog jezera ponovo i sjetim se naseg susreta,dok me ove pahuljice udaraju a vjetar pjeva svoju tuznu pjesmu,koja me podseca na tvoj glas koji me zove iz daljine...

Na tvojoj Dzenazi,,, znam da sam dugo dugo poslije svih ostao na mezaru, sklupcaan, grleci tvoju sliku.....i proklinjujuci jezero,, sudbinu..i sto te tada pusti samuuu

Zbogom moja zbogom ostaces u mome srcu uvjek !!!

Prica je Izmisljena

Autor Halilagic

Cuti,, ne reci nista !!!


Tiho,vatreno,strastveno ova noc kraj mene prolazi, ostavljajuci mi u kutiji staroj poruku njene nocne tame!
Svjeze,bistro jutro u susret mi dolazi, a moje misli sve brze i brze od tebe odlaze.

Srce mi lupa,u grudima jako,sve jace, razum mi bjezi, tebe nema vise,da me tvoje ruke kao nekad oko vrata stezu sve jace !!!
Trenutaka u kojem moje oci placu sve je sada vise, ali gdje si ti,gdje ?,dok se ovaj jaki vjetar tuge sada pod nebo podize!

Bacicu moje suzu u okean ovaj slani, iscupacu ime tvoje iz mojih grudi
ako ikada nestanu dani u kome se moja ljubav prema tebi uvek iznova pali...

I zato,ako me ikada sretnes u mraku izgubljene nocne tame,
cuti,neka ti usne ne kazu nista,jer nasa ljubav nije imala sve do sada nikakvog smisla...!

Ako ti mjesec u oci obasja hiljadu pitanja bez mogucih lazi,
ti samo cuti u skrivenoj noci, i ruke samo moje tada zeljno i pozudno potrazi!

Razumjecu sve cutanje i skrivene misli, razumjecu poglede u nocnoj tami,
ti samo cuti i vatru u mom srcu zapali, onog trena kada ostanemo ponovo kao nekada sami...

Autor Halilagic

Dzeni 3

Kako je to cudno u zivotu kada nam se neka davno zaboravljena vremena pojave u sjecanju i povucu nas da se vratimo nazad. Nazad u neko vrijeme koje je mozda bilo bolje i ljepse , nazad u neko vrijeme koje nosimo sa sobom sa svim onim lijepim sto pamtimo i ruznim sto potiskujemo. Takav je valjda nas zivot , kazu barem,, a da li je stvarno tako ?, Neznam mozda cemo i nekad i saznati, ko ce ga znati,sada se samo sjecam moje Dzeni otisla je nestala...

Moja Dzeni dok sam se okrenuo nisi bila vise tu ,a nije da te vise ne volim , jednostavno nisi vise bila tu kraj mene,otisla si ostavila me. Potrosio sam sve dobre prilike da ti kazem te dvije carobne rijeci to sad znam i to me boli, i znam da je bila moja greska ,zao mi je. Jesen je tada bila kao i sada ova jesen sto je,, dok smo mi u nasim mastama setali po nekoj sumi sami, sa sustanjem opalog lisca i niko nam nije bio potreban, niko nam nije trebao , sve sam imao sa rukom u ruci , sa zagrljajem koji jos uvijek upijam citavom dusom.Sta je to u stvari dusa , sada znam , to je ono sto zna da place kada te nema…kad ti vise nisi tu,kad tvoje kose nevidim i tvoj miris ne osjetim,kad tvoj umiljati glas vise necujem da to je dusa .

Ponekad se moja Dzeni pitam zasto mi je uvijek problem ponekad barem reci , onako bez ikakvog razloga – volim te – zasto je tako tesko priznati ono sto u srcu nosim , zasto donosim puno tih pogresnih odluka u zivotu. Mozda ovaj vjetar i nosi utjehu ali je ja ne osjecam. Jedino sto bi jos zelio je to, da si tu, da budes kraj mene , da ti kazem da jos uvijek volim i da bez tebe ne mogu , ali tebe nema na nasem skrivenom mjestu,nisi vise tu,ne postojis,nestala si kao dobra vila koja je postojala i nestala,bas onako kako si se pojavila tako si i nestala,,nestalaaaaaaaa...

Evo sjedim i pijem konjak sam a misli mi opet lutaju , na radiju stare pjesme sada pjevaju kao one veceri kad smo se slucajno sreli , sjecanja se bude.Pitam se zar jos uvijek neko te stare pjesme u slusa , pitam se, a odgovor i ne ocekujem.Tihi sapat zvukova koji diraju srce opet je tu. Da ne kazem nostalgija ali barem je kod mene tako da me pojedine pjesme podsjete na neke dozivljaje na neke ljude na one noci nase zajednicke da bas tako sada me podsjeca na to na tebe Dzeni moja jedina.

Opet sam tu , tu gdje ljubav pocinje , zvuci gitare , casa konjaka , osmjeh tuge, pa opet sunce , zracak nade, pa opet tama , svega je bilo. Jos uvijek sam ostao onaj sto vjeruje da se ljubav kao san ostvaruje. Jos uvijek sam onaj koji pomisli na svoju Dzeni i kaze , nije mi zao. Jos uvijek sam onaj koji zeli da se nada , jos uvijek sam onaj ,koji sa ponosom svoja sjecanja nosi pa ma kakva ona bila.

Sada znam da si mi bila sve sto imam,sada kad je sve kasno , bila si mi sve sto more ima,,plima i oseka , sto pjesma neka rece , a sada , a sada neznam ni da li sam postojim bez tebe, neznam , sve je tako nestvarno , sve je tako bez cilja. Sve je tako prazno bez tebe sada. Zasto je to tako u zivotu tek kada izgubimo nekoga znamo koliko nam je znacio. Mozda nam je to jednostavno u krvi , kada nekoga imamo svaki dan kraj sebe gubimo njegovu vrijednost jer nam on postaje svakodnevnica. Sad tek znam , ja ne zelim da mi bude svakodnevnica ali opet te zelim svaki dan kraj sebe , o boze kako je to tesko. Mozda je za sve kriva ta zahrdjala kapija u srcu mom , ili je to samo izgovor kojih je i previse u mom zivotu , ne znam , stvarno ne znam moja Dzeni,zato te molim oprosti mi i ne zaboravime sjetise ponekad svoga nepoznatog prijatelja, obecaj mi to,moja jedina i najdraza Dzeni..

Evo moja Dzeni jos samo ovo zelim da ti napisem i sa tim da ti kazem ZBOGOM,ZBOGOM ZA SVA VREMENA ZBOGOM !!!

Slucajno jednom u jesenje vece dok ulicom setaju pijanci
shvatih kako uzasno pece i boli,kad dvoje bliskih postanu samo stranci.

Kad vjetar bude pokretao lisce i svirao zadnju notu.
Sjeti se covjeka koji je bio samo prolaznik u tvom zivotu...

Prica je izmisljena !!!

Autor Halilagic

ŠTA REĆI ZA OVAKO LIJEPE PRIČE NEGO SVAKA ČAST,SVAKI DIO PRIČE DŽENI JE VIŠE NEGO ODLIČAN.SVE PRIČE SU
ODLIČNE A MENI JAKO DRAGE PRIČE SU "DŽENI" JER U SVAKOM DIJELU SAM PRONAŠLA SEBE.OVE PRIČE I SJEČANJE NA "NEPOZNATOG PRIJATELJA"ČU ČUVATI DO KRAJA ŽIVOTA.PUNO SREĆE I SVE NAJBOLJE U ŽIVOTU I RADU OD SRCA TI ŽELI DŽENI,MOJ NEPOZNATI PRIJATELJU

Veliko hvala na cestitkam Dzeni,,drago mi je da su ti se ove price svidjele,a i u buduce bice sigurno lijepih prica,pa bujrum navrati ponovo.
Veliki Pozdrav od Admina !!!

Bogami Ta tvoja Dzeni je postala i za mene neki pravi lik,neka posebna osoba koja je duboku u tvoje lice urezala pore i tragove tuge,osjecaja i gubitka,al na kraju se samo osmijehnes i kazes neka si jer tako znam da si bas ti bila ti..............



Hvala Emila na lijepom komentaru,,,price su izmisljene a i lik sam,,,ali vjerovatno i jako je moguce i u stvarnosti da se takve stvari desavaju.

Pozzz od Admina !!!

Kisa prokletnica


Opet ova kisa....pada...pada ....u mojoj glavi oluja je sada prava...

lose vrijeme...lose misli...srce usporeno kuca ... a ja nezna gdje si...

pogled sam spustio...gledam pravo u pod...
i tada sam suzu pustio,sjetio se lika tvog...

sta da radim od dana ovog mog...
kad znam da nemam ovdje sada nikog svog....

a kisa i dalje pada ....ne prestaje svoje suze da pusta...
i tjera mi suze na oci....da padaju preko mojih usta...

ta grozna ...okrutna kisa....sto neumorno pada i pada...
donosi samo tugu...sjeca na nase dane srece...
ali sada ti dani donose meni tugu koja nikad proci nece...

prokleta kiso ...stani...stani....vrati me u prosle dane...
da se smijem dok padas...da se vratim u one nase srecne dane...

ali prokletnica ne staje ...i ne zeli da me cuje sada...
samo pada i prkosi....nikada nece biti kao tada...

stani kiso povika...stani makar samo malo...
srce ce puci ako budes padala ovako stalno....

poslusaj me ti vladarice neba....prestani kad te molim...
tisina mi sada moja samo treba....zbog toga te volim...

tvoja tuzna pjesma me lomi...zadaje velike boli...
prestani sada prokletnice kiso iz dubine duse te molim....

Autor Halilagic

NE STIDI SE MOJ JARANE/ICE !!!


Nemoj se nikada zastidjeti svoje majke i njenih dimija! Ne stidi se bosanske sinije, ni bosce iz svoga djetinjstva, tevsije demirlije, bakrenog abdesnog ibrika, djuguma! Ne stidi se nanine sehare, niti svoje iz djetinjstva avlije, ni kuce cardaklije.

Ne stidi se nasih tijesnih sefteli sokaka i osuncanih cvijetnih bosanskih carrija. Ne stidi se i pamti babine tihe eglene i nanine sarene damije; djedove zute haddzijske abanije. Ne stidi se ni amidzinog crvenog, u desno naherenog, fesa.

Nikada se ne zastidi avlijskog prusca i tarabe, zutog u avliji duda, drvenog ahara i kucnog mutvaka.
Ne zastidi se sestrine suze kada te je ispracala u Hrvatsku, Sloveniju, Ameriku i Australiju.
To je, tvoja dimenzija, tvoj ukras i biser, tvoje blago. To je ono sto nam je ostalo od nasih pradjedova, dobrih Izacicana.

Ne zastidi se, strinine rezedije, lutme, halebije, gurabije, setenije, kvrguse, kljukuse, dilje, sutlije, palente i zerdeta! To je, jarane, tvoj kod, kojom te je dragi Allah oznacio i odredio, zacrtao ti sudbinu da se rodis u najljepsoj zemlji i dulistanu dunjaluckom, u Zemlji Bosni u nasem Bihacu.

Ne zastidi se,prijatelju, dajdzinih salvara kada ih obuce i krene u nasu ljepoticu dzamiju. Te salvare su dio tebe, a i ti si dio njih. Iz salvara si i ti izasao. I nikad se ne nasmij kada ugledas covjeka da ih je obukao. Znaj dobro, salvare jesu dio tebe i ti si dio njih, iz njih si izasao.

Ne zaboravi,moj zemljace, u dalekom svijetu, na cvijece nase; zambak, sabljicu, hadzibeg, kalanfir (karanfil), majcinu dusicu, bosiljak, sekaik... Pokraj tog cvijeca si uvijek prolazio vracajuci se sa puta, dolazeci u svoju avliju iz dzamije, skole, njive, dolazeci poslije igre sa djecom na livadi...
To cvijece te je uvijek docekivalo pored avlijske staze, ogradjeno okrecenim kamenjem, a svojim mirisima ti je iskazivalo najljepsu dobrodoslicu.

Ne zaboravi,prijatelju, gdje god bio, sta god bio, ma koliko se trudio da nekome ugodis i da se prilagodis, uvijek ces biti ono sto i jesi, Bosanac.
Ako je to tako, a jest sigurno, onda ne daj niposto ono sto si dobio u amanet od Dragog Allaha i nasih dobrih djedova; dobrih, lijepih i ponosnih Bosanaca. cuvaj, vatan Bosnu i nase lijepe obicaje, drage, bosanske zakone.

Upamet ovo moj jarane i neces sigurno pogrijesiti!

Autor-nijaz.salkic@gmail.com

Halilagic

Eeeeeeee moja Malena !!!!


htjeo bih da svaki trenutak proveden s tobom
da traje kao vjecnost bez pocetka i kraja

upravo kao sto je i ljubav nasa vjecna
sto nas veze i spaja,sve do zivotnog kraja

svaki trenutak s tobom je prekratak
svaki trenutak s tobom je presladak

tvoje oci zelene sto me kao zvijezde na nebu prate
tvoja kosa plava sto me kao svila miluje

tvoje njezne malene ruke sto me njezno diraju
tvoje predivno srce sto me voli

tvoje zanosno tijelo sto me sebi zove
tvoje rijeci sto mi mir utjehu i snagu daju

tvoje usne sto me ljube i maze
tvoja ljubav sto mi je neizmjerno pruzas

Eeeeeeee moja Malena volim te
i sada samo zelim da znas

nedostajes mi kao voda
nedostajes mi kao zrak
nedostajes mi kao svjetlost
nedostajes miiiiiiiiiiiiiiiii....

Halilagic

Tebi !!!

Ne zalim ni sekunde,ni minute ili cak dana jednog sto ti ovo pisem...Samo mi je zao,samo me boli,sto me mozda ne razumijes!!!Vec dugo ove rijeci spremam,zelim ti reci,a hrabrosti ja sada nemam...I ne pitaj zasto sam ovo morao napisati,jer ti necu moci odgovoriti.

Moram da ti kazem da je ovo prvi put da nekome priznajem ono sto stvarno osjecam,prvi put sam prema nekome ovako iskren.Vjeruj mi nije lahko!Ne krivim te sto me ne volis onoliko,koliko ja volim tebe i ne zamjeram ti nista.Ali zato ne krivi ni ti mene za ljubav moju bezkrajnu i zato sto sam se zakleo da cu te do smrti da volim...

Ko zna koliko sam te puta do sada nesvjesno povrijedio,jednom,vise puta ili mozda nijednom?Ne znam i nikad necu znati!Znas,postoji trenutaka kada se pitam zasto sam te sreo???Da znam odgovor na to pitanje,danas vjerovatno,ne bih ovo pisao.Zbog tebe sam zavolio zivot.Mislio sam da ces i ti biti samo jedna od mnogih koje su prosle kroz moj zivot,jos jedan stranac.Ali pogrijesio sam.Urezala si se za kratko vrijeme u moje srce,ma koliko se trudio da te izbacim,ne mogu!!Zavolio sam taj tvoj njezni pogled,tvoju veselu neozbiljnost,tebe moja jedina...

Zasto?? To ne znam ni ja!!!

Mrzim sebe sto bez tebe ne mogu i ne znam dalje krenuti...kao da stojim na jednom mjestu,a zelim naprijed...
Onog trenutka kada sam te sreo,za mene si bila centar svijeta,mogao sam od srece mjesec da dodirnem,zvijezde sa neba da skinem,raj da dozivim.
Mogao sam... !!!

Mozda bi ti bilo bolje i bez mene???

Mila moja,ima nesto u tome sto mi neda,da izgovorim kraj.Ali zato se u mislima uvijek na tu rijec vracam?? I kad pomislim na to da jednom nece biti tebe i mene,da nece biti nas,osjecam da cu biti nemocan da ponovo volim.Znam da i ne slutis koliko bi mi znacila tvoja njeznost,toplina i ljubav.Ali shvatit ces,vremenom...
Zelim ti reci koliko mi znacis,ali zato nemam rijeci,jer moja ljubav je ogromna,gore do neba i vise od toga!!!

Ne vjerujes mi?!

Slobodno se nasmij,jer znam da ti je sve ovo smijesno,ne razumijes.
Ali,vjerovatno,ovo ti i nije toliko vazno.Ne citaj nikome ove rijeci,jer ne valja da ljudi znaju da ima i ovakih ljudi,ovakih kao sto sam ja...
Jer,ipak,ovo je namijenjeno samo tebi.
I ako ti ista znacim,u ovim ces se rijecima prepoznati?!Ali od svega mi je najvaznije,da te ne izgubim...
A ako se to nekada desi,znaj da ce to biti najbolniji rastanak u mom zivotu...jer te volim!

I sada...na kraju...poslije toliko vremena mogu reci da te volim i da ce zivljeti jedno malo srce koje ce voljeti uvijek samo tebe...A negdje u srcu,znam da i ti volis mene ili grijesim mozda ?!

Prica ja izmisljena !!!

Autor Halilagic

Evo mene ponovo sa vama malo gledam sta ima na forumu.

Procita ovu pricu tvoju g.Halilagicu i tako puno htjedo napisati al osta brez teksta sad recu ti samo !
SVAKA CAST-IZMISLJENO,, ALI OSJECAJNO.

"BRAVO BRAVO STA DA KAZEM DRUGO"



Hvala Plavuso na lijepom komentaru,jako mi je drago da si se ponovo javila i nadam se da ces nam ostati i dalje vjerna i svoje komentare kao i do sada ostavljati. Veliki pozz od Admina !!!

Hmmmm....sta reci na ovu pricu.....nista rijeci su suvisne...samo tako nastavi Andricu


Hvala..hvala...Bosanko bas mi drago da si se javila..i svoj komentar ostavila...pozz od Admina !!!

Ove noci !!!

I ove noci pjesme ti pisem
od tuge i bola jedva ti disem.
Ni sam neznam sta razlog bijese
nasu srecu i ljubav drugi nam uzese.

I ove noci hladne kise liju
a moje oci nemogu suze da skriju.
Dok sijedim sam medju cetiri zida
moje srce i dusa polako se kida.

I ove noci sanak me mori
jer te moje srce jos vise voli.
U ovoj sobi nista vise nemam
tebi voljena jedno pismo sada spremam.

I ove noci dok si sa drugim
ja ti se borim sa bolom i tugom.
A kad zora svane i sunce zablista
bicu sasvim drugi ali nikad vise isti.

I ove noci mijenjam i ja stvari
od sad nedam nikom da mi srecu kvari.
Pazljivo draga procitaj ovo moje pismo
"jedno za drugo,vjerovatno nikad bili nismo".

I sada kada dodjes kuci
bicu daleko srce ce ti puci.
Tad sijedi i ti medj'u ova cetiri zida
pa nek ti se dusa raspada i kida.

Autor Halilagic

hmm sta da napisem sad,dok sam citala misla sam puno sta reci
a sad neznam ostade brez rjeci
ali kao i uvjek recu SVAKA CAST
BRAVO G.HALILAGICU

Prijatelj !!!

Tamo negdje na jednoj obali rjeke pored tuzne vrbe stare,
sjedii jedan momak s tuznim licem, zamisljen,kamenog pogleda i spustene glave.

Kazu bio je on davno nekad momak pravi a sada sjedi sam na obali staroj
dok ga kisa miluje po onoj mokroj i spustenoj glavi.

Sad on samo suti ni sa kim ne divani,vec sam sebi u bradu
nesto tako cudno i nerazumljivo brljavi.
Bili su kazu nekad oni ko jedna jedina dusa,
samo je znao da ona za njega postoji,da je voli,da je slusa

On ju je volio kazu svi,puno ,puno,vise od sveg
i nije zelio da njeno srce bude hladno kao proslii snijeg.

Jedne crne noci u jesen onu tuznu,,uz kisu i tuzno cvilenje vjetra,
napustila ga ona,otisla je,i nestala u onu noc ruznu,,
samo na rastanku pod tom tuznom vrbom jos mu, rekla,,
zbogom,zbogom,i znaj, nisam ti ja nikad ni bila tako vjerna.

Od tad taj usamljeni momak sjedi svaki dan pod tom vrbom starom
i slusa tiho padanje kise,,cvilenje vjetra,, i nada se boljoj sreci.
I ocekuje da ce ona opet njemu doci i samo kao nekad"volim te reci"

Prosle su godine,mjeseci,dani dugi moji,
taj mladi momak vec sada sa prosjedom kosom
jos uvjek navraca do tuzne vrbe svoje,i
baca poglede u rijeku koja ge sebi tako cesto zove.

Gledajuci ga tako odluci da ga pitam nesto,
krenuh dole do stare vrbe korakom tihim
kad mi neko samo rece stani !!,, strance tu gdje jesi !!
jer mi ni ti sad u mojoj tuzi neces moci pomoci

Stao sam pogledao tog mladica vec prosijede kose
i samo se zapitao dali ce je preboljeti ove noci on moci

Pogledao me momak tad,podigao svoje tuzne crne oci,
samo mi tuzno rece ti ovo prijatelju neces razumjeti moci,
molimte idi sada i ostavi me mojoj miloj tamnoj noci.

Okrenuo sam se i polako krenuo,
samo sam jos cuo iza mojih ledja tihi uzdisaj,
i rijeci,prijatelju moj neznani sada znaj
da je ovo meni dosao kraj.

Okreno sam se tad, pogledao mladica vec prosjede kose,
vidio sam samo jos njegove crne tuzne oci
i tada shvatio da on zeli na posljednji put nocas poci...

Proslo je vremena od tada dosta
prolazio sam ponovo pored onog starog srusenog mosta,
pogledao sam prema onoj staroj vrbi dole,
da vidim momka onog na obali sto ga rane tako jako bole,
,njega nije tu bilo vise,samo sam vidio da nesto tamo pise,

pogledao sam malo bolje i vidio poruku koja je bila namjenjena meni.
U poruci toj pisalo je,iskrivljenim slovima,na betonu pored vrbe stare,
moj prijatelju neznani,procitaj ovu poruku i pogledaj u ove vrbine grane,,,
i tada shvatices moju sudbinu i moje teske jade...


U zivotu te prate 3 najvaznije stvari Ljubav, Sreca i Nada !!!

Sta je Sreca znaces kad budes stariji,,
Sta je Nada saznaces dok si mlad,,,
Sta je Ljubav to nikad neces znati dok u zivotu neces gorko ZAPLAKATI!!!


Autor Halilagic

E g.Halilagicu ljepa zalosna prica

i jos jednom sve pohvale svaka cast svaka tvoja prica je nesto posebno
pitam se samo kako da se nisi odlucio da napises neku knjigu
ili je mozda i to u planu u svakom slucaju jos jednom SVAKA CAST PRELJEPE PRICE I PJESME PISES

Majko moja !!!


I gdje ode mladost tvoja,
gdje odose tvoje zelje,
srecu vise i ne sanjas,
zar zbog mene...zar zbog mene ?

nocas sam te opet snio,
da me budis kao prije,
iz neduznog sanka moga ,
"ustaj sine ,vrjeme ti je..."

moje vrjeme sad je proslo,
kao da je samo stalo...
sad je neko novo doslo,
bez radosti...srece malo...

zao mi je draga mati,
ne ispuni zelje tvoje,
nemoj da ti dusa pati,
necu reci:"gotovo je..."

iako su dusu moju,
sabljom zlobe komadali,
jos osecam ljubav tvoju,
kao kad sam bio mali.

kad nevino sklapah oci,
u narucju svoje majke...
i znam da ce opet doci,
da mi prica sretne bajke.

da me opet pjesmom budi,
da se opet samnom smije,
da nam zlatom zora rudi,
da nas sunce srece greje...

Autor Halilagic

Plisani medvjedic-Tedyberr

Iz dana u dan on je tu u sobnoj tami,sjedi,cuci,lezi
i posmatra sve sta se radi i sta mi se desi
gledam ga i pomislih kako je isti kao tada
kad mi ga je za rodjendan poklonio moj tata !!

Gleda me on sa svojim malim okicama sjajnim
i samo sto mi ne kaze,hallo sad si ti
predivna djevojka sa tim zanosnim tjelom i ocima plavim

tad sam pogledala moju kosu plavu i shvatila da
zelim da me neko pozove,da mi se cudo desi
a iz tisine se zacuo tihi glas i njezne tople rijeci
dodji meni djevojcice mala i svoju ljubav mi donesi

pogledala sam opet moga plisanoga medvjedica malog
sa okicama, sjajnim ko mjesec mladi,
upitala ga njezno i tiho kako mu se on svidja?
iiiiiiiii ?
daliga nocas smijem jos da vidjam?

plisani medvjedic zurio je samo nijemo u mrak
na zidu se samo cuo zidni sat tik,tak.tik.tak
i samo se zacuo neki tajni glas,
koji receevo mlada damo sada otkucava ovaj ponocni sat
idi sada spavaj on ce tebi doci
i nikad nece vise od tebe drugoj poci

Legla je princeza i polako utonula u sanak onaj blagi
sanjala je cvjece ptice,ljubicice,behare,ko po lijepom danu
dok je njen plisani medvjedic mali ,iznad,njene zaspale glave
cuvo jos jednu samo njemu znanu novu tajnu,

Gledajuci tako princezu malu, plisani medvjedic mali
odluci da uz njenu zaspalu prelijepu glavu
odrzava svoju vjecnu i nepomicnu strazu!!!

sad u toj nocni,uz mjesec mladi i tamu
sa svojim malim ocima sjajnim,
plisani medvjedic mali posmatra voljenu,
uspavanu i njemu najdrazu damu...


Autor-Halilagic

Rekla si mi !!!


hmmm,,prolaze dani prolaze noci,
prolaze mjeseci,prolaze godine
ja se pitam kad ces meni doci ??
i dal ces tad me u oci pogledati moci ???

Kazes tu si negdje tu u ovm svemiru
i u mom srcu sada ovako nemirnu,
kazes sada si tu pored mene,pored mene
pitam se gdje su sada one nase lijepe sjene ??

sjetim se ja tada kao one zadnje noci
kad si mi rekla doci cu ja tebi doci,
prodje vremena od tad dosta ali tvoj lik mi
ko od stranca nekog posta !!!

nisam zelio ja to,zelio sam samo srecu
onog dana kad si otisla samo si
svojim tuznim glasom cudno rekla
znaj tebi se vratiti ja nikad necu !!

poslije tih rjeci pomisli umrijecu sad ,
sjeti se nas,,i onog sveg kao tad,
dusa me je nekako jako zaboljela
samo sam zaplako i upitao se
dali si me ikad uopste i voljela ??

od tog vremena davnog,druzim se
jos sa mojom gitarom starom
i sa drhtavom pjesmom u glasu,
sve cesce ispijam casu po casu !!

evo sad zelim da mi se samo na kratko javis,
i upitas me,, hej ti lopove mali,,,
sta mislis dali meni,, sada nesto ne fali...

Autor-Halilagic

Ma sta da kazem osim kao i uvjek bravo bravoo !



Hvala plavuso na komentaru,,kaze admin !!!!

Nocna dama !!!


Hallo,,evo vam jedne nove price
a znam da nikog se to bas i ne tice
znam ali hajde sad bas nema veze
ipak cu vam ispricati bez neke freze

noc tamna i crna stigla je sada nama
jedna usamljena,tuzna nocna dama,
ko iz bajke,stare, sada sjedi tuguje !!
svoju sudbu tesku ona proklinje
i allaha moli da joj srece malo pokloni.

sjetila se ona davnih dana
i mjeseci toplih ljetnih tada,
kad su oni srecni zajedno bili
i uz nanin blagoslov kahvu slatku pili

bilo je to davno sjeca se ona
ima bogami podosta ljeta dugi
sad se samo jadna pita sta to bi
i sta sudbina teska njima uradi?

misleci tako u toj tuznoj noci
i tisini toj sablasno,teskoj
o njemu i negovoj ljubavi beskrajnoj
pozeljela ga opet kao nekada
da osjeti njegov miris zanosni
i da mu prizna da ga kao uvjek jos voli

shvatila je da su godine prosle mnoge
od tog vremena proslog i davnog
da ga mozda ni prepoznala ona sad nebi
i da on pripada stvarno jednoj drugoj zeni

svaku noc tako je razmisljala ona
ljubav njena jaka i dalje joj je govorila,
samo jos jedna noc da prodje
i sutra ce sigurno,sigurno,, biti puno bolje !!!

svanuo je sutrasnji dan dragi
probudi se usnula djevojka tad
i sjeti se onih tuzni,crni noci
pogleda tuznim ocima na sat
i samo rece o boze dali je to bio
samo jedan strasni i sumorni san

i zapita se sada ona sama
dali sam ja postala samo tama
,kao ona od sinoc tuzna i uplakana
usamljena i nesrecna nocna dama

Autor Halilagic