LJUBAV NEUZVRACENA

Gledam u noc, negde daleko su tvoje oci,
plasim se ljubavi, da sama provodim noci,
bojim se ljubavi, pobedice me samoce strah,
od nase srece, ostace samo pepeo i prah...

Gledam u daljinu, znam da te nemam,
za sebe nocas, hladnu postelju spremam,
suza se ledi i pada mi u krilo,
nikad mi, ljubavi, teze nije bilo...

Da je srece, da si nocas tu, ali nisi,
sam negde daleko, u svom svetu ti si,
trazim te u noci, cujem ti zalostan glas,
i ti negde daleko, molis za spas...

Trazim ti oci, medju zvezdama, sto sjaje,
gledam u tugu, ruke mi svoje daje,
uzima me u krilo i obavija se oko mene,
sklapam oci, vidim na tvom licu ruke njene...

Sve je kao san, a boli svaka rec prazna,
zivot bez tebe, najveca je kazna,
pesme se nizu, nocas znacenja nemaju,

usne me bole, ali ti ipak pevaju...
samo mi jednu zelju ispuni, makar mi zadnja bila,
reci mu, da ga volim, dugo sam to krila...

Nemam vise snage, da idem dalje,
kroz noc, srce poruke mu salje,
daleko je negde, cuti me ne moze,
samo te nocas molim, pogledaj me Boze...


Dozivam te kroz vetar, ali ne cujes me mali,
koliko sam te volela, ljudi nisu znali,
trazila sam te, u svakome od njih,
sad u noci cuje se, samo usamljeni krik...

Nisam znala, koliko boleti moze,
sad te molim, pogledaj me Boze,
nocas te molim, vrati ga meni,
nikada on nece, moci drugoj zeni....

O waki ovo je nesto posebno e stvarno prelijepo napisato ,,svaka cast !!! Respekt,,,!!

Neznam sta i kako da napisem...heh..kraj je---jednostavno gotovo je...htjela to prihvatiti ili ne tako je...sve sto je do sada bilo nestalo je,..od prvog dana nasog susreta jedno drugom smo prirasli srcu,iz dana u dan jacali,i gle sad cuda,kad smo postal,hm da recem najaci...NEMA NAS VISE...Pomisao na cinjenicu da smo se rastali.da nas nema vise ,obuzme me tuga,suze naviru ko lude,rekao si da je kraj i da tu pomoci nema....a nedavno su bile izrecene rjeci ti si moj zivot,..volim te najvise na svjetu...i samo bog zna koliko puta izrecene,a kako cu sad brez njih brez zivota...




Prije tebe voljela sam,ali nikom nisam rekla da je zivot moj,i da ga volim najvise na svjetu..te rjeci su bile cuvane za onu pravu iskrenu ljuba,,...da istina je ..mislila sam da je to nasa ljubav ...da smo to mi ...ono pravo iskreno..VOLJELA SAM TE VOLIM TE I VOLJE CU TE ZAUVJEK...Znam da nemam vise pravo na tebe,al isto tako znam daces zauvjek ostati zivot moj ,i da nijedan nece moci uzeti tvoje mjesto,i obecavam ti ni jedan nece cuti rjeci,TI SI MOJ ZIVOT...VOLIM TE NAJVISE NA SVJETU...Ne sa moji usana nikad


Voljela sam te kao sto niko nikad nikog nije volio.voljela te najiskrenije sto sam mogla,cisto i istinski,zelim da znas da je i sad tako.da i sad je tako brez obzira sto nas nema ,da ti si bio i ostaces princ mojih neostvarenih snova ,lopov koji je ukrao moje srce,i bol koji je unistio moju dusu,kraj je,znam i shvatam znacenje te rjeci AL NEZNAM KAKO DALJE,dali neko zna kako je brez osobe koja ti znaci zivot,i koju volis najvise na svjetu??,,,ti si otisao,jasam ostala u suzama,nezelim da budem bespomocna,povredzena,ponizena,,a u stvari to i jesam...suze teku i dalje...kraj je..onako gledajuci te kako odlazis,vidjela sam i svoj zivot uspored sa tobom onako jedan kraj drugog...

Biti osoba brez snova,je isto kao riba brez vode,a kako,kako sanjati kad su mi snovi otisli sa tobom,,,slomljena sam,bolime jako,guse me ove suze,a tvoje rjeci se vrte u krug,da cu zauvjek biti u tvom srcu,da tije najvaznije da sam sretna....sadsanja situacija,vise nas nema,a sve te tvoje rjeci..dali si govorio istinu??..
Sad si daleko,al i blizu,jer si u mom srcu mojim mislima gdjeces ostati zauvjek,...ti i samo ti...i kad budem na samrti bices samo ti,znacu samo za tebe,i zvacu samo tebe mada znam da neces doci,al i tad cu umirati sa imenom tvojim na usnama..niko nece znati...i pred bogom cu za svoje grjehe izpastati,al i tad cu samo tebe voljeti,..;i sad ti kazem ZIVOTE MOJ VOLIM TE NAJVISE NA SVJETU; dali se upitas ponekad kako je meni,dali znas da suze padaju za tobom,da se tuga uselila u moj dom,a trebao si ti....
I za kraj nesudzena ljubavi moja,zelim ti svu srecu svjeta ovog,i sad kad se kraj tebe budi zena ta,,a i bog zna da sam to trebala biti ja

Admin (citat):O waki ovo je nesto posebno e stvarno prelijepo napisato ,,svaka cast !!! Respekt,,,!!

...i ja se slazem sa tobom ,,,,stvarno super ,,,dirljivo..

tesko je mrziti nekog kome si srce dao
tesko je krenuti kad si jednom stao
tesko je proci kraj nekog ko tije bio sve
tesko je voljeti a reci NE



TI SI ISTINA KOJU U SRCU NOSIM
ti si bice koje ludo volim
ti si laz,koja me boli
znam da je uzalud al ipak te volim



nikad bas nikas shavtiti necu
zasto sam u tebi trazila srecu
mozda nisam kap,al tiho padam
mozda nema nade al ipak se nadam
mozda nemam srece jer si meni sve
znam da te volim,AL TI MENE NE

Oprosti kriva sam,sto sam samo tebe voljela
sto me svaka kap samoce boljela
sto sam jutra budnih ociju cekal
sto sam tvoje ime svake noci dozivala
Oprosti kriva sam sto druge nisam htjela
znam da tebe voljeti nisam smjela
oprosti sto oblacima ime ti po nebu pisem
oprosti sto jos uvjek samo za tebe disem
oprosti sto osmjeh vise nemam lazni
sto su mi zbog tebe obrazi vlazni
oprosti sto dane sve u crno bojim
oprosti al brez tebe ni ja nepostojim

Bogami nesto posebno je ovo napisato,,svaka cast plavuso,,samo naprijed,,,bavooo,,!!!!

Slijepac




Dvoje mladih su se zavoljeli i odlučili da se vjenčaju, javili svojima i počeli sa pripremama za vjenčanje. Nekoliko dana prije vjenčanja djevojka je pretrpjela saobraćajnu nesreću, dobila teške povrijede a najviše na njenom licu, sva ona ljepota je nestala. Sa velikim bolom u duši ona je nazvala svog vjerenika i rekla mu da ne želi da se vjenčaju .Rekla je da on zasluzuje bolju od nje da će ona cijelog života ostati sa svojim unakaženim licem.. Nakon dvije sedmice djevojka dobija poruku od njega.
- ''Zapravo ja sam taj koji te ne zaslužuje i ja sam unakažen , jer je unakažen moj vid , ljekar mi je saopštio gorku vijest da ću za nekoliko dana skroz oslijepiti , pa ako moja ponuda jos uvijek važi - Udaj se za mene.''
Ona je odmah prihvatila svog voljenog vjerenika čim je pročitala poruku. Ubrzo zatim oni su se vjenčali i i muž je izgubio vid.. Bez obzira na sve oni su dvadeset godina živjeli srećnim životom ona je svom mužu postala svijetlost njegovih očiju, voljela ga i pazila sa toliko ljubavi. Njihova ljubav im je obasjala put i u najtamnijem tunelu života. Nakon dvadeset godina braka žena se teško razboli i preseli se sa velikim bolom što će svoga supruga ostaviti u takvom stanju.. Toga dana, dana njenog odlazka on otvori svoje oči i svi su se čudili. I reče :
- '' Ja nisam bio slijep, lagao sam da njoj ne bi bilo teško sto ću je svakog dana gledati takvu, znam da mi ne bi vjerovala da sam je volio takvu jer sam volio ljepotu njene duše."