Rekla je zaboravi me...

Bio si netko moj, moj najmiliji. Ali kako neko moze biti tvoj, a ujedno svaciji? Ne moze, dragi. Ali ti si upravo to - svaciji. Tako da te pustam i prepustam. Pa evo, odricem se. Polako. Ali sigurno. Necu ti lagati, odricem se s tobom dijela sebe. Ali, mi vise nikada necemo biti mi. Snovi su nas se odrekli, pa je vrijeme da se i mi odreknemo njih. Ali ti uradi ono sto najbolje znaš, budi s njom. Zavedi je kao svaku do sada, a vjerovatno i od sada. S jeftinima ti je uvijek najbolje islo. Pa onda opet meni dojdi... Tebi nikada nista sveto nije bilo. Zasto bih sada povjerovala da ja jesam?

Rekla je; zaboravi me...

Sjedila je u polumraku, ispijala pice i palila cigarete, jednu za drugom. Prvu ne bi ni ugasila, a druga se vec nalazila u ruci i sve tako u krug. Suze su joj se slijevale niz njeno blijedo lice. Cula je tvoje korake. Zastao si na pragu dok si izbezumljeno gledao u nju. Rekla je da si joj srusio svijet. Znao si da saznala je sve. Opet si je bestidno izdao i ispao tipicno musko, ali znas prijatelju, vjerovala je da si drugaciji. Nisi bio fer. Nije to zasluzila. Sjetio si se starih njenih lazi i pokusavao tako da se obranis, ali bilo ti je uzalud sve. Rekla ti je da nema potrebe da se brines, da joj nije nista. Da je to prolazna kriza i da si joj bio samo jos jedna u nizu repriza, losa naravno. Rekla ti je da odes, da nestanes, da licis na druge. Okrenula je glavu i stisnula zube da ne bi vristala. Vristala od boli koju si joj nanio, slomio si je. Ali ti, ti si bio nevjerna budala koja je ljubila druge. Ali vjeruj, sa njom si mogao imati bas sve...