- SELMA
- Broj komentara : 119
Reputacija : 0
Join date : 2010-06-22
Samo Jednom U Zivotu Ljubi Se Iz Ljubavi
Mon Apr 01, 2013 1:13 pm
Suvise dugo je bosim stopalima.. gazila staklo raspuklih snova…nokte zabadajuci u dlanove…da bol prekrije…
noseci osmjeh kao svakodnevnu sminku….
da sebe zastiti od suvise radoznalih pitanja…
istovremeno da drugima olaksa…kome je jos i njene tuge trebalo?…a mozda…samo i mali komadic da je neko uzeo…bilo bi lakse…negdje na toj putanji bola…
njegovo ime je postalo sinonim za nadu…u neko srecnije sutra…
za njih pisano..tako malo je bilo dovoljno
da joj udahne snagu u dlanove…
da pocne graditi zamak njihove ljubavi…
zamak potreban za bjeg od stvarnosti…..
utociste za raspuklu dusu….ipak ,zamak ljubavi se gradi u duetu…jedne su ruke nedovoljne…
bic te istine joj je ledja isibao..
sad trazi snagu da zaljeci te oziljke…
danas joj osmjeh…ni onaj ‘’nasminkan’’ ne pomaze…
dok koraca lavirintima svoje duse..
uporno se spotice o rusevine zamka ljubavi….
sklapa oci…da otjera te male izdajice…koje joj sapucu istinu…
bila si samo igracka… na kojoj je njegov pogled zastao..
neke su ga druge daljine pozvale…okrenuo se ..
i u tom okretu te nepaznjom srusio..
a mozda nije htio?…mozda je bilo nehotice?…
zar je moguce…da i dalje za njega nalazi izgovore?…
dok istinu smjesta u nepristupacne djelove svoje duse…
zaobilazi rusevine zamka ljubavi…
stopala su joj suvise isarana oziljcima..
da bi za nove mjesta pronasla…
polako se saginje…da rukama pomiluje kamen zida ....
nedavno srusenog…
jos osjeca toplinu osjecanja koje je u njega ugradila....
na usnama sapat …
’’kad bih bar mogla u kamen da se pretvorim.. bilo bi lakse’’…podize pogled ka nebu…da zaustavi....izdajnicke suze u ocima…
jer kamen ne place…ili mozda… grjesim
…
place,,, onda kad se raspukne...
NEKOME::: TKO JE BIO MOJ!!!!
"Javila bih ti se ja, ovako ponekad samo ...
Da se uvjerimo kako smo oboje dobro ...
Ali ne smijem, vise bih nam bola nanijela nego sto bih nas umirila ...
Ovako cutimo oboje i nadamo se da je ono drugo dobro ...
Tamo negdje ... Daleko ..."
noseci osmjeh kao svakodnevnu sminku….
da sebe zastiti od suvise radoznalih pitanja…
istovremeno da drugima olaksa…kome je jos i njene tuge trebalo?…a mozda…samo i mali komadic da je neko uzeo…bilo bi lakse…negdje na toj putanji bola…
njegovo ime je postalo sinonim za nadu…u neko srecnije sutra…
za njih pisano..tako malo je bilo dovoljno
da joj udahne snagu u dlanove…
da pocne graditi zamak njihove ljubavi…
zamak potreban za bjeg od stvarnosti…..
utociste za raspuklu dusu….ipak ,zamak ljubavi se gradi u duetu…jedne su ruke nedovoljne…
bic te istine joj je ledja isibao..
sad trazi snagu da zaljeci te oziljke…
danas joj osmjeh…ni onaj ‘’nasminkan’’ ne pomaze…
dok koraca lavirintima svoje duse..
uporno se spotice o rusevine zamka ljubavi….
sklapa oci…da otjera te male izdajice…koje joj sapucu istinu…
bila si samo igracka… na kojoj je njegov pogled zastao..
neke su ga druge daljine pozvale…okrenuo se ..
i u tom okretu te nepaznjom srusio..
a mozda nije htio?…mozda je bilo nehotice?…
zar je moguce…da i dalje za njega nalazi izgovore?…
dok istinu smjesta u nepristupacne djelove svoje duse…
zaobilazi rusevine zamka ljubavi…
stopala su joj suvise isarana oziljcima..
da bi za nove mjesta pronasla…
polako se saginje…da rukama pomiluje kamen zida ....
nedavno srusenog…
jos osjeca toplinu osjecanja koje je u njega ugradila....
na usnama sapat …
’’kad bih bar mogla u kamen da se pretvorim.. bilo bi lakse’’…podize pogled ka nebu…da zaustavi....izdajnicke suze u ocima…
jer kamen ne place…ili mozda… grjesim
…
place,,, onda kad se raspukne...
NEKOME::: TKO JE BIO MOJ!!!!
"Javila bih ti se ja, ovako ponekad samo ...
Da se uvjerimo kako smo oboje dobro ...
Ali ne smijem, vise bih nam bola nanijela nego sto bih nas umirila ...
Ovako cutimo oboje i nadamo se da je ono drugo dobro ...
Tamo negdje ... Daleko ..."
Permissions in this forum:
Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
|
|