O "NAMA"........

Tek ponekad samo, kad ostanem sama,
otvorim kutiju davnih snova...
I smiješno mi bude nas nazvati ''nama'',
kad nismo zaslužili ni ta četiri slova.
Ne, više nemam nijednu tvoju sliku,
osim onih u glavi koje se jave pred san.
I onda napamet slažem crte tvome liku,
doslikam ih po sjećanju, koliko znam.
Izmislim onda osmijeh na tvom licu
dok me gledaš pored sebe, kako drhtim sva.
I dodam na taj crtež baš svaku sitnicu
da ta slika bude što sretnija.
Zamislim da me čvrsto držiš za ruku
dok negdje pored nas tiho šumi more.
I baš kao brod kad sidro baci u luku,
uplovim u tu sliku...i sanjam do zore.
Tek ponekad kad se jako zamislim u trenu
u gužvi grada, dok prelazim cestu,
učini mi se da vidim tvoju sjenu
i tebe kako stojiš na onom mjestu...
I tada znam da ustvari to nisi ti,
ali svejedno potrčim da se uvjerim sama,
da tebe nema u mojoj stvarnosti.
Tek samo u mojoj mašti o ''nama''....