Stravična ispovijest žrtve trgovine ljudima: Majka me prodala za 500 eura i boks cigareta

Stravična ispovijest žrtve trgovine ljudima: Majka me prodala za 500 eura i boks cigareta

Zahvaljujući šverceru Laletu iz Crne Gore, uspjela je da pobjegne iz šestogodišnjeg pakla

Stravična ispovijest žrtve trgovine ljudima: Majka me prodala za 500 eura i boks cigareta

Devetnaestogodišnja djevojka J. K. iz sela kraj Obrenovca, žrtva trgovine ljudima, kaže da ju je majka, kada je imala 13 godina, prodala gastarbajteru iz okoline Požarevca za 500 eura i boks cigareta, pišu Novosti.

- Bilo mi je 13 godina kada me majka prodala gastarbajteru iz okoline Požarevca. Dao joj je 500 eura i boks cigareta. Nije ni trepnula, ni poljubila za rastanak. Odmah me je silovao. Vrištala sam, a on me je tukao. I tako, svakoga dana naredne tri godine. A, onda me prodao za 600 eura bratu od strica, a ovaj vlasniku striptiz bara u okolini Berana – priča ona.

J. K. je šest godina bila žrtva trgovine ljudima. Zahvaljujući šverceru Laletu iz Crne Gore, u čijem se “zagrljaju” našla, uspjela je da, sklupčana u njegovom prtljažniku, pobjegne iz šestogodišnjeg pakla. Imala je sreću da joj utočište postane “Sigurna kuća”.

- Nisam imala dokumenta. Ne znam kako smo prešli granicu. Našla sam se u nekom ćumezu. Sve je smrdilo na alkohol i duhan. I znoj. Bila sam umorna. Vlasnik bara je imao veliki zlatan lanac i grube ruke. Pomilovao me po glavi, dao mi da jedem i upoznao me sa djevojkama. Većina su bile strankinje. Poslije sam saznala da su Moldavke i Ukrajinke. Bilo je i naših. Čudno su se osmjehivale i bile su zle. Jedna mi je zaprijetila da će me ubiti ako joj skinem mušteriju – priča ova djevojka sa vidnim posljedicama zlostavljanja po tijelu.

Te noći silovao je vlasnik bara. Naredne večeri bila je s trojicom mušaraca, sljedeće s petoricom. A onda je, kaže, prestala da broji i muškarce i noći.

- Davali su mi neko piće od kojeg se dugo ostaje budan. Vjerovatno i drogu. Kako je vrijeme prolazilo, nikakav bol nisam osjećala. Po danu sam spavala, uveče radila. Zaradu je uzimao vlasnik sa zlatnim lancem. Jednom me pretukao kad sam bakšiš zadržala za sebe. Tri dana sam povraćala krv – kaže ona.

Jednog jutra J. K. je probudio urlik iz susjedne sobe. Uletjela je i videla strašan prizor. Djevojka je ležala u lokvi krvi. Znala je da je prethodne noći u bar došao “neki važan klijent”, koji je tražio “posebne usluge”.

- Gazda nam je zaprijetio da će ubiti svaku od nas ako pisnemo o ovom događaju – kaže J. K.

Dvije sestre, Beograđanke, pokušale su da pobjegnu. Ali su ih brzo vratili gazdini ljudi u uniformi. Jedna sestra je popila kutiju tableta.

- Tada sam prvi put vidjela gazdu zabrinutog. Ubrzo su došli neki ljudi, ovog puta u bijelom. Djevojka nije umrla. Ali je poludjela. A druga sestra se zaljubila u gazdu. Bila je spremna sve da uradi za njega – da ima najviše mušterija, da nas cinkari, maltretira. Ta je dušu prodala đavolu. A on, kada je htio da je pohvali, pozivao je kod sebe u sobu. Izlazila je sva važna, moćna. Još gora i opasnija – sjeća se J. K.

Ona se navikavala na ovakav život. Za drugi nije ni znala. Ni smrad joj više nije smetao. Dobijala je veš od jeftine čipke i roštilj, za snagu. Ponekad i neko strano piće.

- A onda, jedne noći, u bar je došao Lale. Imao je kovrdžavu kosu i majicu na tregere s likom Mika Džegera. Smijala sam se. Nije bio surov, kao drugi. Odabrao je baš mene iako mu je gazda nudio Moldavku sa šipke. U sobi je htio da pričamo. Nisam znala o čemu. Rekao mi je da sam drugačija i da će mi pomoći da pobjegnem. Nisam znala ni gdje da bježim, ni da li to zaista želim – kaže ona.

Iskrala se iz sobe. Smjestio je u prtljažnik kamiona, prekrio starim ćebetom i preveo preko granice. Dovezao je do Beograda, dao joj 500 dinara i rekao da ide u policiju.

Vesna Stanojević, koordinator u Savjetovalištu za žrtve porodičnog nasilja kaže da je proces otklanjanja posljedica dug, nekad se broji i godinama.

- Kada žrtva trgovine ljudima dođe do prihvatilišta, prvo joj se pruža medicinska pomoć. Sljedeći korak je obezbjeđivanje dokumenata. Većina djevojaka su i postale žrtve međunarodnog kriminala jer nisu imale dokumenta. S lažnim dokumentima ih lakše prebacuju i prodaju preko granice i tako ucjenjuju da se ne obrate policiji – objašnjava ona.

J. K. o svojoj majci koja ju je prodala ne želi ni da razmišlja. Ništa ne zna o njoj, niti je interesuje. Sada samo sanja da živi novi život. Od ljudi koji se bave njenom resocijalizacijom saznaje se da joj je majka alkoholičarka i bavi se prostitucijom.

Preuzeto od -- www.dnevniavaz.ba